Liži mi srce ili Bilo bi šteta da biljke krepaju – Hartefakt Prajd pozorišni festival

20. September 2022.
U subotu, 17.09. završen je četvrti po redu Hartefakt Prajd pozorišni festival, koji je ove godine održan u okviru EuroPride 2022.
Bilo bi šteta da biljke krepaju - Nedim Nezirović, Mina Obradović, Marko Vasiljević. foto. Milena Arsenić
Bilo bi šteta da biljke krepaju - Nedim Nezirović, Mina Obradović, Marko Vasiljević. Foto: Milena Arsenić

Tokom pet festivalskih dana publika je bila u prilici da pogleda predstave u domaćoj i inostranoj produkciji, poseti više izložbenih prostora u Beogradu i aktivno učestvuje u radionicama i diskusijama.

Festival je svečano otvoren izvođenjem predstave Liži mi srce evropske pozorišne trupe AlterEgo X na Velikoj sceni Narodnog pozorišta. Troje glumaca је kroz telesni pokret, metaforu i audio-vizuelne efekte beogradskoj publici na simboličan način donelo komad inspirisanim životnim pričama žrtava apsurda i pogubnosti homofobije na globalnom nivou. Zahtevan performans francusko-švajcarske pozorišne trupe probudio je kod publike iskrene reakcije i niz aplauza.

Na pozorišnom programu drugog dana festivala našla se pretpremijera predstave Bilo bi šteta da biljke krepaju reditelja i pisca Ivora Martinića, scensko čitanje Pir koje kombinuje elemente performansa, dramske insemenacije, radio drame i DJ seta, dok je u UK Vuk Karadžić izvedeno je Femkanje – komedija inspirisana čuvenim romanom Pokondirena tikva Jovana Sterije Popovića. Premijera Bilo bi šteta da biljke krepaju, ljubavne drame nesvakidašnjeg koncepta, sa troje mladih i talentovanih glumaca u podeli, pružila je publici uzbudljivo treće festivalsko veče u igrajućem prostoru Hartefakt fonda, a protagonistima dug aplauz i odlazak sa scene uz ovacije. Istog dana na repertoaru bila je i Arkadija – telesni prikaz borbe erosa i tanatosa unutar svakog ljudskog bića u vidu scenskog performansa. Četvrte i pete teatarske večeri na repertoaru su se našle predstave 4 venčanja i iranska sahrana i Naš sin Patrika Lazića. Prvu je izvodio Nasim, gej muškarac poreklom iz Irana, koji je publici pomalo satirično pripovedao priču o tragičnosti života gej zajednice u rigidnom društvu poput iranskog. Drugo ostvarenje bilo je porodična drama Naš sin inspirisana ličnom pričom darovitog reditelja  o prihvatanju odnosno neprihvatanju seksualnog identiteta unutar porodičnih okvira, a čijim izvođenjem je festival zatvoren.

Program festivala je pored pozorišne, publici ponudio i brojne izložbe na više lokacija u Beogradu. Svoje viđenje dreg kulture u Beogradu i svetu, publici su prezentovali Aleksandar Crnogorac izložbom fotografija pod nazivom  Belgrade dreg, zatim Andrej Ivanov izložbom Dreg u Beogradu kao i Leon Hendrickk & Micha Schneijderberg izložbom Kings & Queens ( Kraljevi i Kraljice). Temu usiljene i toksične muške seksualnosti doneo je Kosta Mushu kroz izložbu fotografija pod nazivom The Gaze, podizanju vidljivosti trans osoba u društvu bila je posvećena izložba Aleksandra Crnogorca Trans Balkan, a TIRV osobama audio-vizuelna izložba Remek telo.

Koncept igranja predstava u teatarskom prostoru Hartefakt fonda koji se nalazi u salonskom stanu u srcu Beograda doprineo je neposrednoj emotivnoj razmeni između glumaca i publike i snažnijem doživljaju intimnih i ličnih priča, poput onih u predstavama Naš sin i Bilo bi šteta da biljke krepaju.

Već 23.09. publika će imati mogućnost da na istoj lokaciji (Bulevar Despota Stefana broj 7) ponovo pogleda predstavu Bilo bi šteta da biljke krepaju, a u oktobru mesecu ova predstava kao i Naš sin igraće se kao deo redovnog mesečnog repertoara Hartefakt fonda.

Karte se mogu kupiti na linku.

Click