HAZU s 36 godina zaostatka

Piše: Dragan Markovina

Kad bismo tražili personifikaciju pojma hrvatske šutnje, to bi bio HAZU, odnosno ono što se nalazi iza te kratice od četiri slova. Dakle, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, nekoć slavna institucija koju je još u 19. stoljeću osnovao Josip Juraj Strossmayer s idejom stvaranja središnje znanstvene i intelektualne institucije koja je trebala pružiti znanstvenu podlogu jugoslavenskoj ideji, u posljednju je trideset i jednu godinu zapamćena po svega nekoliko stvari, od kojih je svaka problematična.

NIKAD NIJEDNOG OZBILJNOG OSVRTA ILI POBUNE

Prvo je uklonila jugoslavenski prefiks koji je tu bio puno prije stvaranja Jugoslavije, potom je Franjo Tuđman, irelevantan povjesničar, a dobrim dijelom i revizionist, postao akademik, u naletu poltronskog zanosa, što je mnogim povjesničarima, s puno više ozbiljnijih radova kasnije uskraćeno, kao Ivi Goldsteinu.

HAZU se također uspio izboriti za povratak zgrade na Trgu žrtava fašizma, u kojoj je bila studentska ambulanta, a nakon svega ambulanta je izbačena, dok u zgradi nema ničega i praktično se raspada. Na koncu, zbog tvrdoglavog inaćenja, HAZU vodi bitku s Modernom galerijom oko prava na umjetnine i uživa kad sud nešto zaplijeni iz fundusa Moderne galerije. A za sve to vrijeme i sve sile društvenih i političkih problema, nikad nijednog ozbiljnog osvrta ili pobune protiv vladajućih politika i društvenog ambijenta. Ako ne računamo sudjelovanje bivšeg predsjednika Kusića u Plenkovićevom povjerenstvu za suočavanje s prošlošću, koje je poslužilo kao smokvin list da se ustaški pozdrav ne stavi konačno van zakona.

I evo ih sada, trideset i jednu godinu otkad nose novo ime, akademici su se oglasili s pompoznim i rijetko iritantnim te šupljim tekstom u kojem dociraju politici i državi kako bi se trebali postaviti u pristupnim pregovorima između Europske unije s jedne te Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore s druge strane. Bez obzira na to što tih pregovora nema na vidiku, oni su prepoznali moment i objavili dokument pod naslovom “Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihovog ulaska u Europsku uniju”. Nevjerovatno je prvo da nešto što dolazi iz Akademije može ponijeti ovako glup naslov, budući da Republika Hrvatska nije ta koja pregovara s bilo kim oko ulaska u Europsku uniju. Ona, kao i svaka država, može i treba razgovarati s drugim državama o međusobnim otvorenim pitanjima. Ovaj naslov, dakle, nemušto pokušava sakriti da je jedini cilj HAZU u sugestiji državi da blokira ulazak susjednih zemalja u EU ukoliko ne dobiju nekakvu moralnu satisfakciju. Suvišno je i spominjati da je stvarni životni i nacionalni interes Hrvatske da sve tri zemlje što prije uđu u Uniju, ali akademici tako ne misle. Što je lako zaključiti uvidom u čitav tekst koji se može naći na ovom linku, https://www.info.hazu.hr/2022/05/prilozi-za-zastitu-hrvatskih-nacionalnih-interesa-prilikom-pregovora-republike-hrvatske-s-bosnom-i-hercegovinom-crnom-gorom-i-srbijom-u-pogledu-njihova-ulaska-u-europsku-uniju/. Štoviše, s obzirom na to da je nacionalizam oduvijek posvađan sa stvarnošću i realnim interesima ljubljene nacije, ovdje se susrećemo zapravo s revoltom što se sada konačno otvorila mogućnost da susjedne zemlje jednog dana uđu u EU, što za autentične hrvatske nacionaliste koji sjede u akademiji i ispisuju kilometre beznačajnog teksta označava teški poraz. Budući da je jedini cilj hrvatskog nacionalizma u odvajanju od ikakve Jugoslavije i balkanskog konteksta. Ulaskom preostalih jugoslavenskih zemalja u EU, obesmislio bi se čitav projekt i zato je ovaj tekst objavljen sada, kad se nazire novo raspoloženje unutar EU za širenje na zemlje Zapadnog Balkana.

U SJENI PRETENCIOZNOSTI

Bilo bi, naravno, bolje da nije i da smo na političkim proglasima ovdašnjih akademija ostali i bez Memoranduma SANU, a kamoli nastavili dalje. Ali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je odlučila odgovoriti s trideset i šest godina zakašnjenja, s tom razlikom što je njihov tekst puno benigniji zahvaljujući sretnoj okolnosti da glas te akademije ne znači ništa u javnosti.

Ima tu nekih općih mjesta i nepolitičkih momenata, ima i istinitih tvrdnji, ali sve to ostaje u sjeni pretencioznosti i neskrivenog banalnog nacionalizma, uslijed kojeg nude kafanske odgovore na kompleksna pitanje. Pa tako u Bosni i Hercegovini predlažu treći entitet, a Srbiji zamjeraju tzv. jasenovački mit i nepravedan odnos prema Alojziju Stepincu. I na kraju se čovjek nađe pred tragikomičnom spoznajom da se čitav trust akademijinih mozgova okupio i napisao nekoliko kartica teksta, samo zato da bi relativizirali stvarnost ustaške države i kolaboraciju Alojzija Stepinca. Za takvo što nam pak ne treba akademija, dovoljan će biti izlazak u kvartovsku birtiju.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.