Kaltrina Krasniqi: Naša su društva u srži patrijarhalna

Piše: Elma Ljubčić, Al Jazeera Balkans

Nakon svjetske premijere na filmskom festivalu u Veneciji (septembar, 2021.), film Vera Dreams of the Sea Kaltrine Krasniqi nastavio je svoj uspješan festivalski put. Pored izuzetnih reakcija publike, debitantsko dugometražno ostvarenje mlade kosovske rediteljice nerijetko je i nagrađivano, a posljednja u nizu nagrada stiže sa filmskog festivala u Gothenburgu (Švedska).

“Nagrada Ingmar Bergman za mene ima posebno značenje iz veoma ličnih razloga”, kaže Krasniqi u razgovoru za Al Jazeeru.

“S Bergmanovim filmovima u ranim tinejdžerskim godinama upoznala me je moja pokojna teta Hida – neposredno prije rata na Kosovu. U vremenu u kojem su dominirali ogromni bijes i destrukcija, Bergmanovi filmovi bili su jedino mjesto zdravog razuma. Osvrćući se na te godine, smatram ih formativnim u svom filmskom obrazovanju i studiju”, dodaje.

Nagrada Ingmar Bergman koju dodjeljuje Gothenburg Film Festival dobitniku omogućava i dvije sedmice na Farskim otocima/Bergman Estate, gdje su snimljena neka njegova najvažnija djela.

“To me putovanje silno raduje”, iskrena je.

Patrijarhat i ekonomska nejednakost

Debitantsko ostvarenje Kaltrine Krasniqi donosi priču o Veri, sredovječnoj prevoditeljici znakovnog jezika, čiji se dobro struktuiran život poremeti nakon iznenadne smrti njenog supruga kada će se težina patrijarhata duboko ukorijenjenog u kosovsko društvo spustiti na njena već opterećena ramena.

Scenarij Doruntine Bashe prvi put je pročitala 2014. godine, a zbog borbe glavne junakinje protiv duboko ukorijenjenih rodnih stavova kako bi dobila svoj dio porodičnog naslijeđa odmah je znala da će to biti njen sljedeći projekt. Ova priča za Kaltrinu je dijelom veoma lična, jer je njena majka, koja se također zove Vera, prošla kroz sličnu borbu.

“Moja majka se, nakon što se sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća razvela od mog oca, našla u veoma sličnim okolnostima. Njena borba na sudu trajala je četiri godine, a na kraju je poražena, ne zbog toga što nije imala pravo na porodično naslijeđe jer jeste (žene su u Jugoslaviji 1945. stekle jednaka pravo na vlasništvo), već zbog patrijarhalnog mentaliteta ukorijenjenog i u pravosudni sistem koji ju je finansijski i fizički iscrpljivao sve dok nije odustala”, pojašnjava Krasniqi.

“Uvijek me zanimala ta dinamika moći, ekonomska nejednakost koja sprječava žene, ali i druge marginalizirane grupe, da pronađu ili preispitaju svoje mjesto u društvu”, dodaje.

Slični izazovi širom svijeta

Iako, kako ističe, žene srednjih godina, poput njene glavne junakinje Vere, nisu favoriti kina, žene širom svijeta povezale su se sa Verom na veoma dirljiv način.

“Nije potrebno mnogo istraživanja da bi se došlo do zaključka da se žene širom svijeta suočavaju s vrlo sličnim problemima. Naša su društva u srži patrijarhalna. Ekonomska nejednakost se različito pojavljuje u različitim zajednicama i kulturama, ali je vrlo prisutna i proizvodi slične izazove”, kaže.

Ističe kako su žene, ali i druge marginalizirane grupe na Balkanu, uvijek bile solidarne oko ovih pitanja.

“Mislim da zbog toga i imamo toliko feminističkih i društvenih pokreta koji su se pojavili u posljednje dvije decenije, a koji nam pomažu da artikuliramo naše pozicije i programe”, kaže.

“Žene širom svijeta, kao i žene na Balkanu, napravile su gigantske korake u 20. stoljeću. Prava koja uživamo danas u društvu bila su nezamisliva za moju baku koja nije znala ni čitati ni pisati. Nemojte me krivo shvatiti, nejednakosti su još uvijek jako duboke, ali razlika je u tome da sada imamo priliku iznijeti svoje mišljenje”, dodaje.

Žene dominiraju kosovskom kinematografijom

Nagrade s kojima se kosovski filmaši posljednjih godina vraćaju kući s prestižnih festivala pokazuju veliki umjetnički potencijal kosovske kinematografije koja već duže vrijeme ide uzlaznom putanjom.

“U protekloj deceniji imali smo vrlo stabilan rast filmske industrije, zahvaljujući podršci i viziji našeg [Kosovskog] filmskog centra”, kaže Krasniqi.

Zanimljivo je da su u fokusu uglavnom žene mlađe ili srednje generacije koje su svoje usavršavanje nastavile na svjetskim filmskim akademijama.

“Žene kroz historiju nisu ohrabrivane na umjetničke karijere. Međutim, nakon rata su filmske autorice počele dominirati svojom originalnošću u pripovijedanju i pristupu, baveći se nepopularnim temama iz perspektive obespravljenih građana. Mislim da se ta hrabrost sada nagrađuje, a također inspirira druge”, mišljenja je.

Na kraju razgovora otkriva nam da već radi na svom drugom dugometražnom filmu Bleach, za kojeg scenarij također potpisuje Doruntina Basha.

“Pred nama su uzbudljiva vremena”, zaključuje Krasniqi.

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera Balkans.