Govor Milorada Pupovca u selu Jeminovac

Jedna od takvih priča je i ova ovdje u Jeminovcu. (Nedaleko od mjesta gdje je porušen nepojaman spomenik Vojina Bakića podignut nepojamnom herojstvu i stradanju naroda Slavonije.) Priča o 26 sela (Oblakovac,  Vučjak Čečavski, Jeminovac,Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić, Nježić, požeški Markovac, Klisa, Odžakovci, Poljanska, Kantrovci, Gornji Vrhovci, Lučinci, Oljasi, Smoljanovci i Ruševac) srpskim nastanjenih stanovništvom koja su prema naredbi požeškog kriznog štaba evakuirana. Susjedna sela naseljena hrvatskim stanovništvo nisu evakuirana. Nakon evakuacije pripadnici HV  su spalili 23 od 26 sela te pobili one koji nisu bili evakuirani. Njih više od 40. Mahom stariji, od toga značajan broj žena. Većina se i danas traže kao nestali.  Srpski demokratski forum 2010. godine podnio je kaznenu prijavu proti 5 osoba koji su bili na odgovorni pozicijama civilne i vojne vlasti zbog ubojstva više od 40 civila i paljenja premo oko 600 kuća i blizu 600 gospodarskih objekata. Do danas traju izvidi.

Možda će netko reći da država s ovim nije imala ništa i da se radi sve da se utvrdi sudbina nestalih a odgovorne privde pravdi. Možda će reći, ali u ovom slučaju ni to ne govori. O ovome se šuti. Kao da je riječ o ničijim selima i ničijim ljudima. Što se više o ovom i o drugim sličnim mjestima šuti jača potreba da se šutnja prekine. Komemoriranjem kao što je ovo današnje. Javnim objavama kakvih se nadamo da će ih biti. Postavljanjem pitanja o nestalim. Ali i o nekažnjenim.

Hvala svima koji ste se dosad sjećali. Hvala onima koji su dosad postavljali pitanja. Hvala vama koji ste dosad objavljivali.

Neka je vječni pomen nedužnim, a  ubijenim samo zato što nisu htjeli iz svojih kuća.  Što nisu dali svoje kuće.  Što su vjerovali da ih u njihovim kućama nema nitko zašto i zbog čega dirati.  Niti im ikakvo zlo im činiti. Pogotovo ne ljudi u vojnim uniformama države protiv koje oni koji su ostali nisu poduzimali.  Ništa osim što su htjeli ostati u svojim kućama. Kao što su oni koji su evakuirani htjeli da se vrate svojim kućama. Da ih je bilo. Da i njihove kuće nisu bile ubijene.

Neka počivaju u miru svi naši sugrađani hrvatske i drugih nacionalnosti, poput sugrađana mađarske nacionalnosti iz Dragovića, koji su u ove dane nedužni ubjani i bili prognani od naših sunarodnjaka Srba.