Pouke izbora na Kosovu

Piše: Muharem Bazdulj

BBC-jev izvještaj ovako sumira rezultate izbora na Kosovu od prekjuče: “Stranka Samoopredjeljenje osvojila je više glasova na vanrednim parlamentarnim izborima na Kosovu nego što su ukupno sakupile tri najveće tradicionalne partije, pokazuju prvi preliminarni rezultati Centralne izborne komisije”. U pobjedničkom govoru, Aljbin Kurti je ustvrdio: “Bio je ovo referendum za pitanje pravde, a protiv zarobljene države, i mi smo na tom referendumu pobijedili”. Nakon toga je dodao: “Put koji je pred nama je dug, imaćemo prepreke i napravićemo neke greške, ali imamo plemenit cilj. Nećemo se nikome svetiti, ali ćemo tražiti pravdu. Svako od nas mora preuzeti odgovornost koja nam pripada kako bismo učinili svoju zemlju mogućom za život”. Prema ovim rezultatima, izvjesno je da će Kurti ponovo biti premijer, mada će mu, prema nekim projekcijama, ipak trebati podrška poslanika sa manjinskih lista. Kad je riječ o srpskoj zajednici, apsolutnu pobjedu, odnosno svih deset zagarantovanih mandata osvojila je Srpska lista, što u tom smislu sigurno nije razvoj događaja koji je Kurti priželjkivao. Očekivano, već u izbornoj noći, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je čestitao Srpskoj listi uz poruku da i Srbiju i Srbe na Kosovu u skorijoj budućnosti očekuju teška iskušenja: “Dobili smo informaciju da Albanci pokušavaju da u Konferenciji ustavnih sudova učlane Kosovo kao međunarodnu instituciju. Srbija će da prati situaciju, a ukoliko se pokaže početkom marta da je to istina – onda to znači da Priština ne poštuje nijednu normu iz Vašingtonskog sporazuma”.

VAŽAN POEN

Pobjeda Kurtija s jedne, odnosno Srpske liste s druge strane, teško da je dobra vijest za dijalog Beograda i Prištine. Uostalom, sam Kurti je neposredno nakon vijesti o trijumfu njegove političke opcije eksplicitno saopštio kako “dijalog koji Kosovo i Srbija vode posredstvom Evropske unije, neće biti prioritet njegove vlasti”, pojasnivši: “Dijalog sa Srbijom je na šestom ili sedmom mestu. Naš prioritet su pravda i zapošljavanje”. To je, naravno, potpuno u skladu sa ideologijom koju Kurti zastupa od početka svog političkog uspona. Za razliku od sve tri “najveće tradicionalne partije”, on od početka zastupa ideju da Priština s Beogradom ne treba da razgovara o bilo čemu osim o međusobnom priznanju. Ipak, činjenica je da je intenziviranje dijaloga koje je koincidiralo sa dolaskom na vlast Srpske napredne stranke u Beogradu, a što je i razlog svojevremene podrške Evropske unije promjeni vlasti u Srbiji, donijelo kakvu-takvu integraciju teritorije većinski naseljene Srbima sjeverno od rijeke Ibar u kosovski državnopravni i sigurnosni sistem.

Bez briselskog dijaloga do toga bi teško bilo moguće doći, dok je ustupak Prištine u tom dijalogu bio pristanak na formiranje Zajednice srpskih opština, u kojoj su jedni vidjeli praznu ljušturu, a neki maltene entitet nalik na Republiku Srpsku na Kosovu. Očita nespremnost Prištine da implementira ovu dogovorenu stavku dovela je do pat-pozicije, u kojoj je Beograd krenuo u diplomatsku ofanzivu u kojoj je uspio da određeni broj zemalja iz Trećeg svijeta poništi vlastito priznanje Kosova. Ipak, upravo ovih dana, Kosovo je poslije dužeg vremena dobilo poen, i to važan, u “igri priznavanja i otpriznavanja” pošto je stiglo priznanje Izraela, i to kao posljedica pomenutog Vašingtonskog sporazuma koji je poslije poraza Donalda Trumpa mnogima djelovao zaboravljeno.
Prilično je jasno da se politička Priština osjeća osokoljena Bidenovom pobjedom te da se nada da zahvaljujući američkom pritisku može da se nada ulasku u Ujedinjene nacije. Ipak, na tom putu su nezaobilazne prepreke Rusija i Kina, a one se s tim teško mogu saglasiti bez prethodnog pristanka Beograda. A i teško je očekivati da će se u aktuelnim geopolitičkim prilikama Sjedinjene Američke Države baš punim kapacitetom vratiti na Zapadni Balkan, mada je prilično očito da se takve nade intenzivno gaje ne samo u Prištini nego i u Sarajevu.

PANDEMIJA I SLAVLJE

Što se tiče nekih drugih pouka izbora na Kosovu, možemo početi od toga da i tamo očito, kao i svuda na Zapadnom Balkanu, postoji vidljiva diskrepancija između sadržaja biračkih spiskova i stanja na terenu. Naime, za izlaznost od 47 posto, dakle, prilično malu, mnogi će spremno okriviti pandemiju. I mada, naravno, to jeste faktor koji se ne može zanemariti, reklo bi se da veći uticaj ima činjenica da mnogi od onih koji su formalno na biračkim spiskovima u stvarnosti žive u inostranstvu. Jer očito je da su izbori smatrani izuzetno važnim, pa je i slavlje pobjednika na ulicama, usprkos i pandemiji i hladnoći, bilo euforično. Takođe, u komparaciji s Kosovom, očito je i koliko je veliku grešku međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini napravila time što nije unaprijed mislila na stvaranje lakšeg zakonskog osnova za mogućnost vanrednih izbora. Na Kosovu su, naime, ovo bili već peti parlamentarni izbori raspisani prije isteka mandata prethodne vlasti. Pobjeda alternativnog političkog subjekta kakav je Kurtijev “nad velikim tradicionalnim partijama”, pa još ovako ubjedljiva, u drukčijim političkim okolnostima teško da bi bila moguća. Svijest da su vanredni izbori u praksi skoro nemogući, stvara očito, kako se vidi u BiH, drukčiju političku dinamiku.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.