Golf ‘dvojka’: TAS-ov automobil s dušom

Godina 1989. ostat će upamćena kao zlatna za automobilsku industriju Bosne i Hercegovine. Te godine Tvornica automobila Sarajevo, popularni TAS iz Vogošće, postavio je historijski rekord od 37.411 proizvedenih automobila.

Najveći broj njih bili su Golfovi “dvojke”, u to doba najbolji automobil koji se u Jugoslaviji proizvodio. Legendarni Volkswagenov model, čiji mnogobrojni primjerci, kao ni njegov prethodnik, nisu prestali voziti bosanskohercegovačkim drumovima sve do danas, u 15 godina domaće proizvodnje dostigao je brojku od oko 200.000 primjeraka, postavši tako dio bosanskohercegovačke kulture, neka vrsta simbola savršenog blagostanja među “običnim” ljudima.

Historijat sarajevskog Golfa vraća nas u sredinu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon uspješne proizvodnje “Bube”, još jedne Volkswagenove legende, gigant iz Wolfsburga odlučuje se na dodatna ulaganja u Vogošću i pokretanje proizvodnje “Bubinog” nasljednika, koji će u narednim desetljećima postati jedan od najpoznatijih i najprodavanijih automobila na svijetu. Prvi Golfovi silaze sa proizvodne trake 1976. godine, a već iduće godine proizvodnja dostiže broj od 5.000 automobila, poslije čega je nastavila rasti iz godine u godinu. Od 1982. godine u TAS-u se pravi i teretna izvedba Golfa, popularni “Caddy”, koji se pravio za tržište cijele Evrope sve do 1992. godine, a uz to je pravljena i “Jetta”, još jedna varijacija na temu Golfa.

Radovali su se i mesari iz Visokog

Putnički Golf “jedinica” proizvodio se u Sarajevu dvije godine duže nego u Njemačkoj, do 1985. godine, kada je zamijenjen savremenijim modelom druge generacije, vjerovatno najpoznatijim automobilom u Bosni i Hercegovini ikad, koji je obim TAS-ovog poslovanja povećao skoro četiri puta.

Uz oko 3.500 zaposlenih radnika, proizodnja Golfa “dvojke” kretala se oko 30.000 vozila godišnje, s planom da se poveća na 40.000 i tako dostigne vrijednost izvoza od pola milijarde tadašnjih njemačkih maraka. Koliki je bio rast TAS-a svjedoči i podatak da se početkom osamdesetih u njemu proizvodilo 32 automobila dnevno, a početkom devedesetih čak 129 u jednoj smjeni. Automobili su se proizvodili u dvije smjene, dok je treća bila rezervirana za proizvodnju dijelova. Cijena novog Golfa “dvojke” kretala se između 28.000 i 32.000 maraka, a u vrijeme velikih inflacija koje su pogađale zemlju znao je spasti i na 10.000 maraka. Polovina ukupne proizvodnje odlazila je na slovensko tržište, po 20 posto u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a 10 posto po ostalim republikama bivše države.

Ti zlatni dani TAS-a ostat će posebno upamćeni među proizvođačima suhomesnatih proizvoda iz Visokog, koji su početkom mjeseca, kad bude plata, na ulazu u kompleks pravili pijacu, sa koje su se vraćali kućama s velikim zadovoljstvom, praznih torbi i punih džepova.

Jugoslovenski ili TAS-ov Golf imao je svoje posebne oznake – logo TAS na prednjoj rešetki, grb Sarajeva sa strane i dodatak J u imenu modela, koji je ukinut početkom devedesetih, kad se Jugoslavija počela raspadati. Osim po tim oznakama, kažu da se ni po čemu drugom nije razlikovao od njemačkog, a neki čak govore i da je bio malo bolji. Kao razlog tome navodi se činjenica da je u sarajevskom Golfu bilo više ručnog rada – ono što su u Njemačkoj radili bezdušni roboti, u Vogošći su pravili raspjevani majstori, tako da je svaki sarajevski Golf bio automobil s dušom. Njegov glavni adut bila je pouzdanost, a sposobnost za rad u teškim uslovima, koju je posebno pokazao za vrijeme ratne opsade Sarajeva, zalazi u predjele čudesnog – postoje svjedočanstva da je, u nedostatku boljeg goriva, Golf “dvojka” išao i na jestivo ulje.

Umjesto ‘trojke’, počeo je rat u BiH

Da je povjerenje Volkswagena u TAS bilo ogromno vidi se i po tome što su Nijemci nastavili s ulaganjima u tvornicu čak i kada se situacija u Jugoslaviji krenula zaoštravati prema svom jadnom i bijednom kraju, čije posljedice još uvijek traju. Nepunu godinu poslije svjetske premijere Golfa “trojke”, u Sarajevu su krenule pripreme za njegovu serijsku proizvodnju. Početkom 1992. godine, koja ujedno bilježi i najveći broj zaposlenih u TAS-u – 3.860, u glavnom pogonu tvornice napravljeno je devet probnih komada Golfa tri, dok ih je u varionici bilo još 60. Do serijske proizvodnje nije došlo, jer početak rata u Bosni i Hercegovini bio je ujedno i početak kraja svega naprednog, pa tako i automobilske industrije. Tvornica automobila Sarajevo opljačkana je, a potom i potpuno uništena.

Pokušaj revitalizacije TAS-a uslijedio je 1998. godine, kada je započeta najednostavnije sklapanje vozila, takozvana SKD montaža – to znači da su u Vogošću dolazili gotovo kompletirani automobili iz Njemačke i Češke, kojima su bh. majstori dodavali farove i još ponešto, minimalno koliko treba da bi Volkswageni i Škode ostvarili pravo da ne plaćaju carinu. U tom blijedom izdanju, nekadašnji gigant iz Vogošće radio je idućih desetak godina, sve do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, koji je ukinuo carinu na uvoz novih automobila i tako obesmislio TAS-ovu montažu, koja će ubrzo poslije toga i prestati.

Današnji TAS, koji se sada zove Volkswagen Sarajevo, ima oko 300 zaposlenih i ograničen je na pravljenje transportnih paleta, komponenti šasije i drugih dijelova. Početkom mjeseca, kad budu plate, na ulaz u pogon dolazi jedan čovjek koji prodaje sezonsko voće i povrće, najpoznatiji po tome što ima prvoklasne jagode.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera.