Ruski mediji o vojnoj saradnji Kine i Srbije: Jasna poruka Moskvi

12. August 2020.
Beograd šalje Moskvi jasnu poruku da ne zavisi isključivo od isporuke ruskog naoružanja, tumačenje je pojedinih ruskih medija.
S-400_SAM_during_the_Victory_parade_2010
Ilustracija. Foto: Aleksey Toritsyn/Wikimedia

Piše: Julija Petrovskaja

Ruski mediji u poslednjih nekoliko dana prate situaciju oko odluke vlasti u Srbiji da nabave kineski raketni sistem protivvazdušne odbrane FK-3, te međunarodnu reakciju na to.

Dok neki izveštavaju u neutralnom tonu, bez komentara (Interfaks, Nezavisimaja gazeta), drugi se upuštaju u analizu i čak ne kriju da su razočarani što Srbija nije naručila rusko oružje iz familije S-300.

U različitim medijima ima sličnih zaključaka i naslova, poput “Srbija se opredelila za FK-3 umesto za ruski S-300”.

Ruski mediji napominju kako je u julu 2020, državna novinska agencija TASS, pozivajući se na vojno-diplomatski izvor, izvestila da je Srbija poslala Rusiji službenu aplikaciju za isporuku kompleksa S-300PMU-2 u 2021. godini. Mada zvanični Beograd tada nije potvrdio ovu informaciju, neki ruski mediji smatraju da je ona tačna.

Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić rekao je u decembru prošle godine da je Srbija odustala od kupovine Sistema S300/400, nakon mnogobrojnih spekulacija u srpskim i ruskim medijima, podgrejanih izjavama zvaničnika u kojima se nagoveštavalo da bi takav sistem mogao biti predmet dogovora dve zemlje.

Izveštavajući o najnovijem razvoju događaja, portal Politnavigator.ru objavio je izveštaj u kojem se navodi da su “Sjedinjene Američke Države besne zbog vojne saradnje Srbije s ‘autoritarnom’ Kinom”. U izveštaju se poziva na izjavu ambasade SAD-a u Srbiji.

Poznati ruski internet medij Lenta.ru navodi da je prodiranje kineskog FK-3 na srpsko tržište posebno dragoceno za Kinu, jer su ranije takvim sistemima protivvazdušne odbrane raspolagali samo azijski saveznici Pekinga.

Najveći izveštaj o nabavci FK-3 objavili su internet novine Gazeta.ru. Gazeta.ru navodi mišljenje direktora Centra za strategijske analize Ruslana Puhova koji smatra da je Srbija od Kine dobila povoljne finansijske uslove za nabavku FK-3, verovatno u vidu beskamatnog kredita, jer je Kini veoma stalo da vojnu opremu plasira na tržište zemalja evropskog kontinenta. U isto vreme on priznaje da ruski S-400 “nije jeftin”.

Sajtovi poput Balkanist.ru, ipak, smatraju da vojno-tehnička saradnja s Rusijom ostaje prioritet Srbije.

“Vojska Srbije se oprema ruskim naoružanjem, pored ostalog, kupljen je artiljerijsko-raketni sistem srednjeg dometa ‘Pancir’ koji se u svojoj klasi smatra najboljim. On je, između ostalog, namenjen zaštiti sistema velikog dometa, u ruskoj vojsci štiti sistem S-400. Srbija takođe raspolaže ruskim raketnim sistemom ‘Kub’”, piše u ovom članku.

Artiljerijsko-raketni PVO sistem “Pancir S1” namenjen je za odbranu objekata od izviđanja i dejstva iz vazdušnog prostora, kao i za zaštitu PVO jedinica i drugih sredstava ratne tehnike. Srbija je od Rusije kupila jednu bateriju, koja se sastoji od šest sistema, što je izazvalo zabrinutost i u Briselu i u Vašingtonu.

Još jednu veliku analizu saradnje Srbije i Kine objavila je ruska agencija ANNA NEWS. Autor članka podseća da je u poslednjih godina Kina investirala milijarde eura u privredu Srbije, uglavnom u obliku zajmova s niskim kamatama i ulaganja u energetske i infrastrukturne projekte.

“Kina smatra Srbiju delom svoje globalne inicijative ‘Pojas i put’, jednog logističkog projekta namenjenog za stimulisanje međunarodne trgovine i proširenja kineskog ekonomskog uticaja. Stručnjaci smatraju da Kina Srbiju vidi kao vrata za ulazak na evropsko tržište s više od pola milijarde potrošača”, piše ANNA NEWS.

Uprkos brojnim izveštajima u medijima pod okriljem Kremlja, zvanične ruske vlasti nisu reagovale na vojno-tehničku saradnju Srbije i Kine.

Vojni analitičar: Poruka Moskvi da se ne zavisi od ruskog naoružanja

Ruski doktor političkih nauka, vojni analitičar Pavel Luzin u komentaru za Balkanski servis Radio Slobodna Evropa (RSE) naveo je da je najnovija nabavka kineskog naoružanja pre svega političko pitanje, a da Srbija na ovaj način nastavlja balansiranje u spoljnoj politici.

U isto vreme, dodao je, Beograd šalje Moskvi jasnu poruku da ne zavisi isključivo od isporuke ruskog naoružanja.

“S vojnog stanovišta, Srbija ne treba ovaj sistem protivvazdušne odbrane, pošto se ne suočava s takvim pretnjama. Srbija svoj vojni potencijal pretvara prvenstveno u političko-diplomatski kapital unutar regiona”, rekao je Luzin.

S druge strane, dodao je, za Kinu je ovo prilika da pojača svoje prisustvo na Balkanu i u Evropi.

“I svojevrsni signal partnerima: ne ignorišite naše interese”.

Za Kineze, vojno-tehnička saradnja je značajni deo šire ekspanzije u svetu, smatra Pavel Luzin.

Što se tiče pritužbi nekih ruskih medija da Srbija nije kupila slično rusko oružje, treba se setiti da Rusija uopšte nije navikla na ravnopravnu komunikaciju s malim zemljama poput Srbije ili Belorusije, navodi naš sagovornik.

“U isto vreme takve reakcije medija ukazuju da Rusija oseća svoju ograničenu privlačnost. Dok Kinezi sve nude velike infrastrukturne projekte, investicije i povoljne kredite, Kremlj uglavnom nudi mesto na počasnoj tribini pored Vladimira Putina, tokom vojnih parada. Ako govorimo o velikim projektima, tu stvari stoje ne baš naročito uspešno”, smatra Pavel Luzin.

Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, izjavio je 11. avgusta da Srbija još uvek nije kupila kineski raketni sistem protivvazdušne odbrane FK-3, ali da je “razmišljano o tome”.

On je rekao i da je razumeo kritiku Ambasade SAD zbog kupovine kineskog oružja i napomenuo da tumači to kao političko saopštenje.

Ambasade SAD u Beogradu koja je 10. avgusta za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekla da bi vlade trebalo da su svesne kratkoročnih i dugoročnih rizika i cene koju povlači poslovanje sa kineskim kompanijama.

U pisanoj izjavi Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za RSE navodi se i da je nabavka vojne i odbrambene tehnike suverena odluka svake zemlje.

Ambasada SAD, međutim, istakla je i da bi svaka zemlja “trebalo da može da ima poverenja da nabavka opreme neće ugroziti njenu nacionalnu bezbednost kao ni njen ekonomski suverenitet”, ali da tog poverenja ne može da bude “ako su prodavci vojne i odbrambene opreme zavisni od autoritarne vlasti kakva je u Narodnoj Republici Kini”.

Tekst je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.

Click