Bijeli dim iznad Mostara

Piše: Dragan Markovina

Sad kad su konačno SDA i HDZ potpisali nekakav sporazum u vezi s održavanjem izbora u Mostaru, izmjenama Izbornog zakona i donošenjem eventualnog novog Statuta grada, a ovjeravanje tog dogovora je prepušteno Parlamentu i građanima, možemo podvući crtu ispod jednog mučnog dvanaestogodišnjeg razdoblja bez izbora. To na svu sreću nije najmučnije razdoblje u prošlosti Mostara jer je ono ratno koje mu je prethodilo i čije posljedice izravno još živimo i živjet ćemo bilo puno gore. No, to nije i ne može biti nikakva utjeha.

Prije bilo kakve daljnje rasprave o sadržaju sporazuma treba reći kako svega ovoga ne bi bilo da Irma Baralija nije podnijela tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava, zbog toga što nema mogućnost biranja lokalne vlasti i očekivano dobila taj spor. Mogu sada mnogi reći kako je riječ o zdravorazumskoj presudi koja nije zaključila ništa revolucionarno, ali je činjenica da je ona nešto konkretno poduzela i pomaknula stvari s mrtve točke, što se ne bi moglo reći za nikoga drugoga svih ovih godina. Naravno da je dobro da se izbori konačno održe, neovisno o tome kako je do toga došlo, jer ćemo u najmanju ruku dobiti Gradsko vijeće i vlast koja makar nekome odgovara, građani će konačno dobiti mogućnost izbora, a usput ćemo i vidjeti do koje mjere su zapravo zainteresirani za funkcioniranje grada. Što se pak tiče ljutnje, razočaranosti, bijesa, što su sve očekivane emocije kod brojnih ljudi koje su bilo sadržaj sporazuma, bilo činjenica da su se oko njega dogovorile samo dvije stranke, bilo na kraju krajeva podrška kompletne međunarodne zajednice tom potpisu dovele do takvih reakcija, mogu reći da su one razumljive, ali neproduktivne.

HDZ i SDA, da se ne lažemo, vladaju Mostarom sve ove godine, uz pomoć nekakve vrste prešutnog ili konkretnog dogovora i sad su ga bili prisiljeni formalizirati i javno obznaniti, što im zasigurno nije bilo jednostavno. Međutim, pravo je pitanje zbog čega su oni tako dugo neometano vladali i zašto je međunarodna zajednica kao jedina dva relevantna faktora za pregovore o budućnosti Mostara uvažila na kraju samo te dvije stranke? Odgovor je naravno vrlo jednostavan. To se desilo iz razloga što sve ovo vrijeme nije postojao, a realno ni sada ne postoji bilo kakav sustavan, dobro osmišljen i masovan otpor protiv te činjenice. Istina, institucionalna opozicija je stalno o tome govorila, ali bez ikakvog suštinskog efekta, isto tako jedno vrijeme su intenzivirani opći protesti na valu događanja u ostatku zemlje, koji su se brzo ispuhali i na kraju činjenica je da su se pojavile građanske inicijative koje se bore protiv apsolutnog nemara i nelegalnog rada deponije smeća. No, realno govoreći, niti u jednom času se nije stvorila kritična masa ljudi, dovoljna da onima koji Mostar drže više od desetljeća u pat-poziciji bude makar i na trenutak neugodno dok prolaze gradom, ukazuju se na raznim događajima ili sjede po restoranima. To je, nažalost, tako, koliko god nam bilo drago izgrađivati iluziju da nije.

Sve se to stigne promijeniti na izborima, u najmanju ruku što masovnijim odazivom, a onda i onim što su ljudi izabrali. Daju li još jednom najveći broj glasova istim ovim strankama, to može biti znak potpune političke zapuštenosti, iracionalnih strahova, apatije, oportunizma ili jednostavno nedostatka bilo kakvog interesa za okruženje u kojem svakodnevno živiš. No, ako se to, što je, nažalost, vrlo izgledno i dogodi, svima onima koji se žele protiv toga boriti ostaje osmisliti novu strategiju aktivističke borbe, opozicijskog djelovanja i političkog obrazovanja građana. To naravno nije jednostavno i može istinski iritirati kad netko ovako, kao sada ja popuje sa strane, ali to je jedini put za nekakvu suštinsku promjenu i razvoj barem minimalne komunalne svijesti u gradu. Ideja da će ljudi masovno glasati protiv vlastitih ideoloških uvjerenja u ovakvom gradu i državi je zavodljiva, ali beskrajno naivna.

Osobno me pak najviše u sporazumu muči nova legitimacija podjele Mostara, u vidu priznavanja ratnih općina. Nema doista nikakve potrebe da uz sve ugrađene kontrolne mehanizme grad ne bude jedna izborna jedinica, osim što se time šalje poruka da je jedno područje ‘naše’, a drugo ‘vaše’. Daleko pak od svih velikih riječi, Mostaru će u budućnosti biti onako kako o tome budu odlučivali oni koji u njemu danas žive ili im je barem toliko stalo do grada da će doputovati na dan izbora i glasati.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.