Bleiburg u Sarajevu
Piše: Sinan Alić
Ustaškog, proustaškog, neoustaškog okupljanja u Bleiburgu ove godine neće biti. Uglavnom zbog jasnog distanciranja države Austrije, ali i tamošnje katoličke crkve spram višegodišnjeg fašističkog orgijanja sljedbenika Ante Pavelića, a onda se tome “pridružila” i pandemija koronavirusa. Ali ustaše se ne predaju. U Zagrebu je dogovoreno da se ovogodišnja misa posvećena blajburškim žrtvama, koje se iz ugla Katoličke crkve u Hrvata uglavnom percipiraju kao žrtve komunizma, održi nigdje drugo nego u Sarajevu. Zašto nije u Zagrebu jer toj adresi ideološki i na svaki drugi način pripadaju ideje koje već decenijama promoviše Počasni blajburški vod, a dugo vremena ustaštvo je u Bleiburgu paradiralo pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske.
U odbrani poturanja kukavičijeg jajeta Bosni Katolička crkva često govori kako se treba moliti za sve žrtve i da su one pred Bogom jednake. Ako je tako, onda nešto nije uredu ni sa tim Bogom. Naprosto, nemoguće je izjednačiti žrtve Auschwitza sa žrtvama bombardovanja Nürnberga, kao što nije moguće izjednačiti žrtve Jasenovca sa žrtvama Bleiburga. U prvim slučajevima riječ je o planskom, organizovanom i sistematskom uništavanju ljudi iza čega ne smije biti nijedan Bog. Zna dobro Katolička crkva, pa i kardinal Puljić, da su među stradalim u Bleiburgu bili i izvršioci stravičnog zločina u Jasenovcu i sljedbenici ideje fašizma. Istina među njima bilo je i nevinih, žena i djece. Današnjim vojnim rječnikom kazalo bi se da je to bio kolateral odbrane od fašizma.
Ako su kardinalu Puljiću sve žrtve jednake, zašto se Katolička crkva nije sjetila pa održala mise na Tjentištu ili na Neretvi. Tamo je, braneći neku drugu ideju, koju danas baštini demokratska Evropa, izginulo mnogo više Hrvata (možda i katolika) nego na Bleiburgu. Biće da je u pitanju nešto sasvim drugo – nevinost jednih je paravan za višedecenijsku šutnju Katoličke crkve o vremenu fašizma, pa i otvorenu kolaboraciju sa ustašama tokom Drugog svjetskog rata. Uloga Vatikana iz tog ratnog vremena je dobro poznata, ali i ona iz postratnog oličena u “pacovskim kanalima” za spas onih za čije se duše danas treba moliti odlazeći kardinal Vinko Puljić.
On i njemu slični odlučili su na još nezarasle sarajevske ratne rane ubaciti so! Tragično je kad kažu da sve to čine u ime Boga.
Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.
