Cilj je da kompanije nađu način da pomognu zajednici na kreativan način

Razgovarao: Ekrem Dupanović

Amra Maynard ima 16 godina isukustva u radu u komunikacijskoj industriji. U to je vrijeme podržala istaknute farmaceutske i neprofitne klijente u mnogim terapijskim područjima.

Rođena je Banjalučanka (BiH), a u Ameriku se preselila 1995. godine. Diplomirala je historiju umjetnosti na Univerzitetu Wesleyan u Middletownu, Connecticut. Studirala je i u Madridu, u okviru razmjene studenata. Sada živi u Njujorku sa mužem i dvoje djece. Potpredsjednica je u kompaniji Ogilvy, gdje vodi tim koji radi na visoko profiliranoj globalnoj farmaceutskoj kompaniji u području onkologije. Prije Ogilvya radila je u kompaniji Orangefiery znanstvene komunikacije za globalnu kompaniju i savjetovala veliku farmaceutsku kuću da definira i operacionalizira strategiju inovacija i fokusiranost na vladu i zdravstvene radnike. Do Orangefierya Amra je radila u agenciji za odnose s javnošću Biosector 2 (odjel Syneos Health) gdje je savjetovala farmaceutske kompanije i neprofitne organizacije. Tu je vodila timove sa različitim inicijativama fokusiranim na podizanje svijesti o kompanijama, organizacijama i produktima koristeći moderne komunikacijske alate, kao što su odnosi sa medijima i neprofitnim organizacijama, izgradnja koalicija, sponzorirani sadržaji, društveni mediji, ciljani oglasi, događaji i saradnja sa visokoprofiliranim ličnostima.

Tokom svoje dosadašnje karijere, Amra je pomogla u razvoju i širenju svijesti o bosanskohercegovačkom filmskom festivalu u New Yorku.

MM: Studirali ste Istoriju umjetnosti na univerzitetima u SAD i Madridu, a zapravo se svih 16 godina u struci bavite farmaceutskom industrijom. Kako je do toga došlo, otkud ta orijentacija na farmaciju?

Amra Maynard: Na univerzitetu sam zavoljela biologiju. Čak sam maštala da idem na medicinu, ali mi organska hemija nije išla. Bila sam jako znatiželjna o svemu pa sam na kraju izabrala smjer liberalnih umjetnosti. Uz istoriju umjetnosti naučila sam i analitičko mišljenje, istraživanje i pisanje. Uzgred sam bila članica raznih školskih klubova. Ljeti bih vVolontirala sam pišući članke, organizirajući edukativne događaje i marketing projekte. Željela sam pomoći ljudima kroz edukaciju. Zadnje godine studija sam znala da sve te vještine želim koristiti u svojoj karijeri, ali nisam znala kako to primijeniti. Prije nego što sam diplomirala stupoila sam u kontakt sa alumni moje škole koji su radili u kompanijama specijaliziranim za odnose s javnostima u zdravstvu i pozvana sam na informativne razgovore. Nekoliko njih je proslijedilo moj CV svojoj kompaniji i tako sam dobila svoj prvi posao.

MM: Sada u Ogilvyu vodite tim koji radi sa visoko profiliranom globalnom farmaceutskom kompanijom u području onkologije. Šta je konkretno zadatak vašeg tima na ovom projektu?

Amra Maynard: Najvažniji dio zadatka je da pomognemo klijentu da pripremi komunikacije za Food and Drug Administration (FDA) i dobijanje odobrenje za terapiju jedne vrste raka. Na primjer, radimo na pisanju saopštenja za javnost; pitanja i odgovori (za internu potrebu); sadržaja za društvene medije i audience targeting, sadržaj za web stranicu kompanije i internu komunikaciju; identifikacijia i pripremanje glasnogovornika; obavještavanje medija; sponzorirani sadržaj u medijima; itd. Uz to, nevezano za FDA odobrenje, imamo zadatke i da pojačamo svijest o terapiji jedne vrste raka, o posvećenosti kompanije pacijentima koji boluju od te vrste raka i o svima koji im pomažu – doktorima, njegovateljima, advocacy groups.

MM: To što radite na projektima farmaceutske industrije i neprofitnih organizacija upućuje na zaključak da radite na društveno odgovornim projektima. Komunikacijska industrija se sve više okreće odgovornim brendovima, brendovima koji mijenjaju zajednicu u kojoj “žive”. Mogu li ideje promijeniti svijet koji se nalazi u velikim problemima?

Amra Maynard: Naravno! Uspješne ideje su uspješne jer su zasnovane na uvidima ciljne skupine i bijelom prostoru (white space) na koje jedna kompanija može sama, ili u partnerstvu sa drugim organizacijama, uticati na najefikasniji način. Potrebne su poruke koje odjekuju, koje do ciljne publike dopiru baš na način na koji ona voli konzumirati sadržaj. Nije cilj da se promovira samo jedan produkt ili kompanija, već da se nađe način da se pomogne i zajednici. Na primjer, ja sam nedavno radila na Be Vocal, Speak Up for Mental Health kampanji sa Sunovion Pharmaceuticals i pet najvećih organizacija za mentalno zdravlje u Americi, čija je glasnogovornica u to vrijeme bila pjevačica Demi Lovato. Ta inicijativa ohrabruje ljude širom Amerike da koriste svoj glas za podršku mentalnom zdravlju Amerikanaca. Be Vocal ima za cilj da osposobi odrasle koji žive sa poremećajem mentalnog zdravlja da razgovaraju sa svojim profesionalnim timom za podršku i da, pričaju kao zajednioca, rade za na unapređenjue mentalnog zdravlja u Americi.

MM: Godine 1995. ste se preselili u Ameriku i danas živite u New Yorku sa suprugom i dvoje djece. Kako je izgledao vaš karijerni put? Kako se dolazi do pozicije potpredsjednice Ogilvya?

Amra Maynard: U Healthcare public relations sam došla sasvim slučajno– spojila sam svoje strasti prema biologiji, analitičkom mišljenju, istraživanju, pisanju, kreativnim idejama, edukaciji i marketingu u jedan posao koji je jako raznolik i dinamičan i gdje imam priliku da pomognem ljudima kroz edukaciju. Dok sam bila na univerzitetu imala sam informativni intervju sa alumni iz moje škole i ona je proslijedila moj rezime CV svojoj firmi. Na početku karijere sam učila sve alate koje imamo u komunikacijama, a onda sam postepeno preuzimala sve više odgovornosti te vodila timove i, takođe, bila zadužena za poslovni razvoj i finansije. U svojih 16 godina radnog staža podržala sam istaknute farmaceutske i neprofitne klijente u mnogim terapijskim područjima. Radila sam i za male i za velike firme, za male i velike klijente, sa malim i velikim timovima u mnogim terapijskim područjima. U Ogilvy sam došla jer je to jako poznata globalna kompanija koja ostavlja snažan pečat u zdravstvenom sektoru. Bila sam zainteresovana da radim za visokoprofiliranog klijenta na području onkologije, gdje već imam iskustva. Uz sve to i tim u Njujorku mi se jako dopao. Tu sam vodila timove sa različitim inicijativama fokusiranim na podizanje svijesti o kompanijama, organizacijama i produktima koristeći moderne komunikacijske alate, kao što su odnosi s javnošću, sponzorirani sadržaji, društveni mediji, ciljani oglasi, saradnja sa organizacijama i visokoprofiliranim ličnostima.

MM: Sa osmatračnice potpredsjednice Ogilvya imate jasan pregled komunikacijske struke na globalnom planu. U kom se pravcu razvijaju odnosi s javnostima, šta su najnoviji trendovi?

Amra Maynard: Kad sam počela raditi u komunikacijama prije 16 godina radila sam sa osnovnim, tradicionalnim alatima – saopštenja za javnost; pronalaženje i pripremanje glasnogovornika; obavještavanje medija; organizacija događaja; pisma uredniku; satellite media tours/radio media tours, itd. Kako publika koju želimo da dosegnemo postaje sve složenija, kao i načini na koje konzumira sadržaj, tako i mi imamo sve više alata koji se svake godine mijenjaju – uz tradicionalne alate i društvene medije, koji su sad norma, sponzorirani sadržaji su jako sofisticirani, radimo sa ciljanim oglasima (tačno znamo ko konzumira sadrzaj, kad i kako), multimedijalna iskustva (online i offline), virtual and augmented reality, itd. U isto vrijeme konkurencija za pažnju naše publike postaje sve jača, a time postaje jako važno da kreativne ideje budu zasnovane na uvidima u ciljanoj publici i bijelom prostoru (white space) na koje jedna organizacija ili kompanija, u partnerstvu sa drugim organizacijama, može da utječe na najefikasniji način. Takođe, cilj je da kompanije nađu način da pomognu zajednici na kreativan način.

MM: Pomogli ste da se razvije i proširi svijest o bosanskohercegovačkom filmskom festivalu u New Yorku. Možete li nam kazati nešto o Festivalu i vašoj ulozi u njegovoj organizaciji?

Amra Maynard: Bosanskohercegovački Filmski Festival (BHFF) u NYC je godišnja kulturna manifestacija koja prikazuje savremenu BH kinematografiju te filmove čija je tema Bosna i Hercegovina. Ovaj jedinstveni kulturni događaj služi kao platforma za promociju mladih filmskih talenata, kao i međunarodno priznatih filmskih stvaralaca te istovremeno doprinosi boljem razumijevanju Bosne i Hercegovine. Ja sam u organizaciju BHFF-a ušla 2004 godine (druge godine postajanja) i pomagala sam sve do 2013. godine, kada je festival postao vrlo značajna institucija u NYC. Dok sam bila članica Upravnog odbora BHFF-a pomagala sam oblikovanju strateškog pravca razvoja festivala i povećanju njegove vidljivosti razvijanjem i provođenjem PR i marketinške strategije. Takođee sam bila glasnogovornica, pomogala kao MC, planer događaja i fundraising. Sada je BHFF u 17. godini zahvaljujuci radu, engergiji i kreativnosti volontera. Jako sam ponosna na sve što je taj BHFF tim postigao i jedva čekam sljedeće izdanje koje je ove godine u oktobru!

MM: Rad u komunikacijskoj industriji je vrlo dinamičan. Kada tome dodamo dinamiku života u New Yorku, onda upravljanje vremenom postaje vrlo zahtjevno. Kako izgleda vaš radni dan i imate li slobodnog vremena? Kako ga provodite?

Amra Maynard: Moj radni dan je jako ispunjen, dinamičan i raznolik. Slabo imam vremena za predah ili da sjednem na ručak (a da nije ispred kompjutera). Imam puno sastanaka, pišem i odgovaram na puno mailova. Radim sve pomalo – planiranje, kreativni brainstorming, komunikacija sa šeficom, članovima tima i klijentima, pisanje, monitoring timskom rada, osiguravanje zadovoljstva članova tima i klijenata, finansije itd. Moje radno vrijeme uglavnom traje od 9 a.m. do 6/6,30 p.m. Zapravo čim se ujutro probudim čitam i odgovaram na e-mail, a tako radim i uveče prije spavanja, ako ima nešto hitno. U slobodno vrijeme kuham, bavim se opskrbom hranom i ostalim kućanskim potrepštinama i provodim vrijeme sa mužem i dvoje male djece. Prije nego što je Corona koronavirus zaustavio cijeli svijet, voljeli smo zajedno otići u Central Park, na koncerte klasične muzike, na Bosanski Filmski Festival, u muzeje, na časove muzike za djecu. Voljeli smo se družiti sa prijateljima i muževom familijom (moji su uglavnom u Bosni, osim par rođaka u NYC) i da se vidim preko videa sa familijom u Bosni, Austriji, itd. Nadamo se da će se ta vremena ubrzo vratiti – samo da je zdravlja.

MM: Iz Njujorka nam svakog dana stižu sve lošije vijesti o situaciji sa koronavirusom. Kakva je trenutna situacija kad Vas ovo pitam u utorak, 31. marta?

Amra Maynard: Za sada imamo sve što nam treba – hrane, tople vode, struje, internet. Metro i autobusi još uvijek rade, a i ostala prevozna sredstva, iako se kod ljudi urgira da ne idu javnim prevozom. Još uvijek nam nije zabranjeno da izađemo vani da prošetamo, trčimo ili da nabavimo namirnice, ali moramo biti 2 metra udaljeni od drugih ljudi i držimo se daleko od drugih ljudi i igrališta. Muž i ja hranu dobavljamo preko usluge dostave namirnica, da se ne izlazemo gužvama i virusu. Ponekad nema nekog izbora hrane i nemožemo naći piletinu, sredstva za dezinfekciju ruku i tome slično, ali šta je tu je – to su najmanji od problema.

Nažalost, puno je ljudi ostalo bez posla zbog ove teške situacije. Prodavnice, osim onih koje prodaju hranu i farmacije, su privremeno zatvorene, a druge zauvjek jer ne mogu plaćati račune. Škole i vrtići su zatvoreni. Njujork je skoro prazan. Tko god je mogao otići van Njujorka, otišao je. Na Times Square nema nikoga. Većina ljudi koji još uvijek imaju posao rade od kuće, osim ako su ključni radnici (doktori, itd), koji nemaju izbora. Oni koji imaju malu djecu moraju ih zabavljati i školovati od kuće.

Situacija je sve lošija. Sve više i više ima oboljelih (skoro 40,000 u NYC koji su dijagnozirani; jedna moja kolegica i njen muž su oboljeli). Ima puno onih koji ni ne znaju da su bolesni jer nema dovoljno koronavirus testova za sve, ljudi umiru (više od 1000 u NYC, a taj broj raste svaki dan). Najgore još nismo vidjeli. Stalno čujemo sirene ambulantnih kola, što je jezivo. Zdravstveni sistem nije spreman na ovoliki val oboljelih, doktori, medicinske sestre i ostali koji rade u bolnicama nemaju dovoljno zaštitne opreme ni respiratora za sve. U bolnicama je opšti haos. Nažalost, tako je u cijelom svijetu (ja stalno mislim na moje drage u Bosni, Hrvatskoj i u ostalim zemljama svijeta).

Divim se i zahvaljujem se herojima – doktorima/doktoricama, medicinskim sestrama, policajcima/policajkama, učiteljima/ učiteljicama, vatrogascima, naučnicima, novinarima i svim onim koji se bore da ovaj virus pobijedimo.

MM: Kako Vi, suprug i djeca provodite vrijeme u samoizolaciji?

Amra Maynard: Radimo, gledamo/čitamo vijesti, čuvamo našu malu djecu, hranimo ih, zabavljamo ih kako god znamo (crtamo, čitamo, gledamo crtane, itd), održavamo kontakt sa familijom i prijateljima telefonom, porukama i videom. Sa kolegama sa posla stalno dijelimo savjete kako sve ovo preživjeti, a ponekad pričamo i viceve – bez humora nema ništa. Ja kuham i uvijek se trudim da u kući bude kvalitetne hrane. Izađemo sa djecom skoro svaki dan na fiskulturu jer ih je teško u stan zatvoriti, ali se pazimo da budemo što dalje od drugih ljudi. Svaki dan u sedam naveče u komšiluku ljudi izađu na prozor i plješću i navijaju za medicinske radnike i sve one što se bore protiv virusa. Pa i mi se pridružimo. Objasnila sam kćerki od 3.5 godine zašto to radimo, a ona kaže da hoće da bude medicinska sestra kad odraste.

*Iznesena mišljenja su isključivo Amrina i ne izražavaju stavove njenog poslodavca

Tekst je prenet sa portala Media marketing.