Sram i silikoni

29. October 2019.
U istraživanje koje sledi upustila sam se zbog teksta o ženi koja je umrla od retke vrste limfoma, ali akcenat u tekstu nije na bolesti, već na njenom sramu. Žena je prošla kroz razne terapije i bolne testove da bi se utvrdilo da li postoji veza između implantata u grudima i raka. Kad je veza potvrđena, njeno glavno pitanje bilo je kako da saopšti svojoj deci da je „bolest uzrokovana njenom taštinom.“ Jedina osoba kojoj jeste saopštila je njena sestra, a i nju je naterala da se zakune da nikad nikom neće reći.
sram-silikoni
Ilustracija sa podkasta Remarker

Piše Mina Ćirić, Remarker

Prošle srede (23. oktobra), Američka agencija za ispitivanje hrane i lekova (FDA ili Food and Drug Administration), objavila je dokument „Breast Implants – Certain Labeling Recommendations to Imrpove Patient Communication“. To je predlog za listu informacija i upozorenja koja proizvođači implanta za grudi treba da dostave uz proizvod, a koristan je i kao lista stvari o kojima hirurg treba da priča sa pacijentkinjama pre operacije.
Žene koje su imale probleme posle operacije grudi (predlozi za kopanje: Fejsbuk grupa Breast Implant Victim Advocacy, ili sajt Healing Breast Implant Illness) navode brojne teškoće i bolesti, od lošeg kvaliteta implanta, pucanja opne i izlivanja gela, do bolova u zglobovima, grčeva, umora, infekcija i, onog najvećeg problema koji je i podstakao FDA da reaguje i sklopi dokument – anaplastičnog limfoma povezanog sa implantima (BIA-ALCL, ili breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma).
Osnovne informacije: to je rak imunog sistema. Najčešće se formira u tkivu blizu implanta. Redak je. Američka agencija za ispitivanje hrane i lekova nije sigurna da je povezan sa implantima. Radi na tome da sazna, organizuje brojne panele i diskusije. U većini slučajeva, i ako se otkrije na vreme, BIA-ALCL se rešava vađenjem implanta i okolnog tkiva. Više slučajeva limfoma zabeleženo je kod implantata sa teksturom, nego onih glatkih (oni prvi izgledaju prirodnije, a ovi drugi su čvršći, ili tako nekako, nisam sigurna.)
Informacije o BIA-ALCL-u vadim iz teksta na sajtu FDA „Questions and Answers about Breast Implant-Associated Anaplastic Large Cell Lymphoma“, u kome podsećaju da su vezu između ove vrste limfoma i implantata prvi put objavili u izveštaju iz 2011, u kome su izjavili da im je potrebno još vremena za istraživanje. 2016. je BIA-ALCL preciznije definisan (to su otprilike podaci koje sam navela gore). Ni danas se ne zna mnogo, odnosno veza između bolesti i implantata nije sa sigurnošću utvrđena, zato što je broj slučajeva mali i/ili „svetski izveštaji o žrtvama bolesti nisu redovni, a fale i informacije o prodaji implanta“. Uprkos svim tim rupama u podacima, Američka agencija je ove godine u avgustu preduzela konkretnu meru: podnela je zahtev da firma Allergan dobrovoljno povuče s tržišta BIOCELL implante s teksturom. Baš kod tog modela zabeležen je najveći broj slučajeva BIA-ALCL-a.
Kako trenutno stoje stvari: firma Allergan je dobrovoljno povukla proizvod. Američka agencija za ispitivanje hrane i lekova je pokrivena dokumentom „Breast Implants – Certain Labeling Recommendations to Improve Patient Communication“. Što je super, zato što su imali stvarno loša iskustva s tužbama (izdvajam: „Grupe za zaštitu životne sredine tuže FDA zato što nisu reagovali na opasan nivo formaldehida u proizvodu za ravnanje kose“, „Australijska doktorka tuži FDA zato što su uticali na to da njene američke pacijentkinje ne dobiju recepte za pilule za abortus“, „Žene tuže FDA zato što nisu preduzeli mere da se proizvod za kontracepciju, Essure, koji uzrokuje formiranje ožiljaka na jajovodima, povuče s tržišta“, itd.) Još uvek nije jasna i potpuno utvrđena veza između implantata i BIA-ALCL-a.
U svakom slučaju, ja sam kopala šta sam mogla, ostalo kopajte sami zato što bih sad da pređem na onaj sram koji sam na početku pomenula. A i neću da budem usamljena u ovom guglanju kad svi znaju da je prvo i osnovno pravilo za svakog hipohondra „NEMOJ GUGLATI BOLESTI“. (Naravno, usput sam kliktala šta sam stigla, nevezano za FDA i za celu priču o BIA-ALCL i smislila da imam najmanje deset boleština, ali preživeću, hvala na pitanju.)
Sram je velika tema i teška, urođena bolest. Neću je pokriti ovim tekstom, samo grebuckam površinu. Za sad nastavljam u kontekstu ove teme i selim se u Srbiju: vest o dokumentu koji je objavo FDA i o celoj priči o limfomu, u domaćim medijima prenesena je s dozom osuđivanja žena koje su imale estetsku operaciju grudi. Izdvajam: „Ovaj TREND pojave raka kod pacijenata operisanih radi ugradnje veštačkih dojki i grudi je uočen tokom proteklih šest godina.“ („Trend“ i „rak“ u istoj rečenici? Stvarno? Mada dobro, za osobu koja mora da kaže „dojke i grudi“ jer mu nije dosta jedno od ta dva, to je okej); posebna potreba da se navede neproveren podatak da „skoro 56 odsto slučajeva BIA-ALCL-a prijavljeno je nakon kozmetičkog povećanja grudi, dok se 44 odsto prijavljenih slučajeva odnosilo na pacijentkinje koje su preživele rak dojke“; a ima i konkretnih provokacija poput – „Kako u Srbiji veći broj estradnih umetnica, manekenki i dama za javno pokazivanje ima ugrađene silikonske grudi preporučujem im da obavezno odu kod stručnjaka na pregled i provere svoje zdravlje, a posebno limfne žlezde.“
Kad smo kod srama i osuđivanja žena na osnovu izgleda, pala mi je na pamet i dodatna literatura. Koleginica mi je pokazala jedan profil na Instagramu, zove se „kako_pristojno_izgledati“. Zaključan je, ali prihvatiće vas, pogotovo ako ste žena. Koleginica je htela da zajedno pregledamo profil i malo se nasmejemo uz pivo, ali nije nam bilo smešno i otreznile smo se. Već u biografiji našle smo uputstvo kako pravoslavka treba da izgleda: suknje i haljine ispod kolena, ništa pantalone, ništa dekolte, ništa šminka, ništa lak za nokte. U izdvojenim storijima našle smo odvojene primere pristojnog oblačenja za venčanje, za trening, za svaki dan i još mnogo toga za venčanje, očigledno je to opsesija vlasnika profila (stvarno se nadam da nije u pitanju vlasnica!) Među postovima našle smo fotke precrtanog našminkanog oka (kepšn: „ovo – NE!“), precrtanih helanki, mnogo žena s maramama, ima i saveta za decu – i ona moraju biti pristojna, ima citata o bludu, itd. Novi post i stori svaki dan, nema šale. Vlasnik/vlasnica profila ozbiljno shvata svoju misiju. Šta god ona bila.
Nemam zaključak zato što nisam završila priču, ovo je rad u nastajanju. Mislite o sramu.

Tekst preuzet sa podkasta Remarker

 

Click