Raport iz Zagreba

Ma to je ništa! Za par tjedana rugat ćemo se i sami sebi i koroni, optimističan je Marinko s trešnjevačke tržnice u Zagrebu dok kupcu važe tri kilograma naranči.

Marinko je, međutim, jedan. A njih, kupaca, je puno. I dolaze, dolaze i dolaze. ‘Kao da je rat‘, komentira jedan od njih, i odmah dodaje: ‘Ali tada smo barem čuli i metke i granate‘.

Ova se životinja mikroskopska ne vidi. Podmukla je. Nezgodna. Neugodna. A zna biti i smrtonosna, posebno za stare i bolesne. Zato ne čudi panika. Kupuje se na sve strane. U jednoj od mesnica ostao je samo biftek.

One koje prodaju piletinu odavno su zatvorene. Do tog mesa možete stići samo ujutro. Preskupe ribe ima koliko vam duša hoće, ali i njoj pada cijena. Škampi dišu na škrge pa će ih uskoro dijeliti.

Ono što se u vremenima epidemije koronavirusa može primijetiti na zagrebačkim ulicama je bitno manji broj prolaznika i gostiju kafića. Broj domorodaca sličan je broju onih koji ostaju u gradu tokom vrelih ljetnih mjeseci, ali gužvu i žamor ne dopunjavaju turisti kojih nema, s obzirom na zatvorene granice i otkazivanja putovanja.

Ipak, terase kafića prekrasnog martovskog predvečerja nisu bile prazne. Ljudi, iako ih je manje, sjede za stolovima, pijuckaju i pričaju. Zato smo i pitali neke od njih kako doživljavaju sve ovo oko epidemije.

– Umjereno sam uplašen. Više me plaše novinski napisi o tome nego što realno ima opasnosti. Istina, teško mi je procijeniti, ali se uvijek pretjeruje u medijima, iako vidim da manje ljudi ima na ulici – kaže nam Hrvoje.

Tihomir smatra da se panika širi bez veze. – Treba poštovati druge ljude, paziti na bolesne, stare i nemoćne, biti srčan i empatičan, ali se ne se plašiti. I jasno, držati se propisa sa zrnom soli.

U parku kod fontane na Tomislavovom trgu blizu rascvjetanih magnolija koje sada malo tko gleda srećemo zanimljiv par, Saru iz Zagreba i Williama iz Brazila koji uživa u čarima hrvatske metropole.

– Mislim da je u redu da se poduzimaju mjere opreza i da su građani educirani o tome kako postupati i kako se štititi, ali panika je prevelika. Ne bojim se zaraze virusom, koliko god to grozno zvuči, jer sam mlada i nisam bolesna, ali bi mi bio problem što bih to prenijela i zarazila nekog od ukućana – kaže Sara.

– Šteta što je divna proljetna večer, a malo ljudi u parku. Trebali bi izići na svježi zrak. Nije potrebno toliko paničariti. S druge strane, mislim da ovaj prazniji grad ima svoje prednosti u smislu da ljudi imaju veći mir kad nešto žele obići. A trebamo i pomoći jedni drugima, pogotovo starijima. Ovo je prilika da se svi mi povežemo, koliko god bili nepovezani do sada – rekla je Sara.

William prvobitno nije planirao da bude u Zagrebu. – Bio sam u Splitu i planirao otići za Budimpeštu, ali je put bio otkazan zbog zatvaranja granice s Mađarskom. Zato sada uživam u ljepotama Zagreba koji ima svoj šarm. Različit je od nekog od gradova u Brazilu, ali trebamo drugačija iskustva, kaže William koji se slaže da oko pandemije treba biti bistre glave.

U parku ispred vrtića na Srednjacima i danas i jučer puno je djece s roditeljima. Ministar zdravstva Vili Beroš ponavlja da je dobro da su djeca na zraku, ali ne da se međusobno druže. I Krunoslav Capek, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo također preporučuje boravak na otvorenom, ali izbjegavanje socijalnog kontakta.

Njima dvojici sigurno se ne bi svidjela slika iz istog parka gdje skupina umirovljenika sjedi na stolovima kao da je običan proljetni dan. Uživaju u suncu, jedan do drugog i jedan nasuprot drugog. U obližnjoj trgovini također nailazimo na umirovljenike. Jedna starija gospođa gleda proizvode za čišćenje, nedaleko od nje još jedan sjedi čovjek, a za blagajnom sporo vadi novac iz računa njihov vršnjak s maskom. I radnice za blagajnom naoružane su s maskama i rukavicama. ‘Govore penzioneri trebaju stati kod kuće. A nikad ih više nije bilo u dućanu’, komentira jedna od njih.

Tekst je prenet sa portala Novosti.