Puštanjem Gudelja pravosuđe štiti ubojicu

Piše: P. Arbutina, Novosti

Još jedna sramota hrvatskog pravosuđa stiže ovaj put iz Varaždina gdje je Županijski sud odobrio uvjetni otpust Antunu Gudelju, osuđenom ubojici načelnika osječke policije Josipa Reihla-Kira i dvojice predstavnika lokalne vlasti Milana Kneževića i Gorana Zobundžije, te za pokušaj ubojstva Mirka Tubića. Gudelj je, podsjetimo, tek iz trećeg sudskog pokušaja, 2008. godine, u Osijeku osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina koju je služio u Lepoglavi.

Na značajno skraćivanje kazne zatvora Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je žalbu smatrajući da se Kirovom ubojici nije smio odobriti uvjetni otpust jer mora izdržati još više od dvije godine zatvorske kazne kao i da takvo značajno skraćivanje nije opravdano s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela zbog kojih je osuđen.

Dok će o žalbi DORH-a u dogledno vrijeme odlučivati Visoki kazneni sud, supruga ubijenog načelnika osječke policije Jadranka Reihl-Kir šokirana je odlukom Županijskog suda u Varaždinu o prijevremenom puštanju Gudelja na slobodu.

– Čitajući tekstove o potplaćenosti hrvatskih sudaca dođe mi da se zapitam koliko koštaju dvije godine ranijeg puštanja na slobodu osuđenog ubojice načelnika policijske uprave koji je nenaoružan išao u mirovnu misiju na pregovore. Na Zapadu bi se ubojstvo načelnika policije tretiralo bitno drugačije. Pitam se koji je moral hrvatskih sudaca i koliko znači život načelnika policijske uprave. Tri ubojstva i teško ranjavanje četvrte osobe. Da li njihovi životi, koji se nikada više neće vratiti, vrijede manje od onog trostrukog ubojice – ističe šokirana Jadranka Reihl-Kir komentirajući sudsku odluku o prijevremenoj slobodi za Gudelja, koji zbog uložene žalbe još uvijek ostaje u zatvoru.

– Tko je taj osuđeni ubojica hrvatskom pravosuđu? Što on znači hrvatskim političarima? Protiv kompletnog hrvatskog sustava 18 godina sam se borila za istinu i pravdu za ubijenog supruga. Trebala sam proći tri sudska procesa u tih 18 godina. Gudelj je najprije osuđen u odsutnosti na 20 godina, u drugom procesu primijenjen je Zakon o oprostu i na kraju je opet osuđen. Pritom uopće ne uzimajući u obzir moje dokazne materijale o nalogodavcima u što se uopće nije htjelo ulaziti. I onda taj isti hrvatski sustav, 32 godine poslije, ponovo ide u korist ubojice što dokazuje da je točno ono što sam tvrdila od prvog dana: radi se o političkom ubojstvu i da netko stoji iza Gudelja. Radi se o nalogodavcima od prije 32 godine. Sve je jasno. Hrvatsko pravosuđe je aparat hrvatske politike. I dan danas se čudim kako smo mi s takvim pravosuđem uopće mogli ući u Europsku uniju – govori Jadranka Reihl-Kir.

Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću smatra da skraćivanje kazne zatvora nije opravdano s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela za koje je osuđen.

– Puštanjem Gudelja javnosti bi se poslala kriva poruka. Podsjećam i da je od ubojstva Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i ranjavanja Mirka Tubića, cjelokupno procesuiranje obilježila pasivnost tijela progona Republike Hrvatske. Naposljetku, tek zbog inicijative, odnosno podnošenja ustavne tužbe oštećene Jadranke Reihl-Kir i njezinog punomoćnika odvjetnika Slobodana Budaka, ukinuta je odluka Vrhovnog suda o obustavi postupka i stvoreni su uvjeti za nastavak i okončanje suđenja – podsjeća Teršelič.

– Tijekom ponovljenog postupka utvrđeno da je Gudelj ubio Reihl-Kira baš u vrijeme kada je niz tadašnjih državnih dužnosnika znao da mu se prijeti ubojstvom zbog čega je naložen njegov premještaj u Zagreb. Policija i državno odvjetništvo trebali su istražiti je li ta činjenica povezana s ubojstvom. Ta istraga, međutim, nije provedena i nikad nisu razotkrivena imena poticatelja ili naručitelja ubojstva. Uz progon osoba koje su pomagale u bijegu, a vjerojatno i pripremi ubojstva, Vladine institucije svima nama duguju i primjereno komemoriranje Kira i drugih stradalih u napadu – kaže Vesna Teršelič, ističući da je Josip Reihl Kir (p)ostao heroj borbe za mir samo za kolege iz policije i časne ljude koji se u umjetničkim djelima i intervencijama te cvijećem na grobu sjećaju njegovih djela i riječi.

– Usprkos pasivnosti institucija Kirove riječi i djela nas još uvijek povezuju, preko ponora društvenih podjela i državnih granica – poručuje Teršelič.

Tekst je prenet sa portala Novosti.