Prvoborac i džentlmen
Piše: Boris Rašeta
Branilac, RTS, od 4. listopada 2022. do 23. siječnja 2023.
Znate li tko je Jovan Barović? Čak je i Google slabo obaviješten, a trebao bi dobro znati. Jovan Barović nije dobio wikipedijsku natuknicu, na webu nema njegovih fotografija, moguće je pronaći tek nekoliko članaka. Umjetna inteligencija još ne može zamijeniti prirodnu pa ćemo malo dati ruku Googleu i ChatGPT-u, i oni su nama više puta bili od koristi. Jovan Barović bio je, dakle, jedan od onih heroja čije ime treba pamtiti, istinska legenda. Po rođenju Crnogorac, bio je partizanski prvoborac. Cijeli je rat prošao kao vojnik Prve proleterske. Ne treba objašnjavati što to znači. Ali nakon rata nije htio u politiku, niti je želio ostati u vojsci. Postao je advokat, a kao častan i hrabar čovjek branio je one koje drugi nisu smjeli braniti – među ostalima Milovana Đilasa i Mihajla Mihajlova, dvojicu najvećih disidenata Titove Jugoslavije. Kad braniš takve ljude, svi koji te sretnu prelaze na drugu stranu ulice, kao, baš su nešto ugledali. U prve dvije epizode druge sezone odlične serije “Branilac” (koja prikazuje najjače slučajeve velikih srpskih advokata druge Jugoslavije, Veljka Guberine, Filote i Tome File, Jovana rečenog Barovića itd.), vidimo kompleksan slučaj crnogorskog oznaša kojemu je četnik sadistički ubio brata, kasnije presvukao šinjel, pa postao prvoborac, spomeničar, istaknuti funkcioner Titova režima. Udbaš traži ubojicu brata 30 godina, na kraju ga nađe i likvidira, ali ne zbog Osvete, nego zbog Istine, o biografskoj i kolektivnoj laži. Ubojica za odvjetnika uzima Jovana Barovića jer jedino njemu vjeruje. Odlična, napeta serija – možete je naći na više internetskih platformi – lani i preklani osvojila je srpsku publiku, ne bez razloga. Izvrsni glumci, primjeren suspense, uzoran, neideološki pristup, preporuka su “Braniocu”, ali ono što nas je iznad svega motiviralo za pisanje ovih redaka jest potreba da se džentlmenu i heroju, Jovanu Baroviću (koji je stradao 1979. u prometnoj nesreći, na sunčan dan, na Autocesti bratstva i jedinstva – Udba?), ispiše svojevrsni tribute. Uz dr. Ivu Politea (branio Tita 1928. i Stepinca 1946. pa umro u bijedi) bio je možda najveći jugoslavenski odvjetnik, pa je glupo i štetočinski da mu na internetu ne ostane, od mjedi trajniji, trag. Ovaj tekstić trebao bi dati mali impetus tomu – smjestimo Jovana u Wikipediju, za početak, zaslužio je.
Vera, RTS, od 21. siječnja do 19. veljače 2023.
Ovdje smo već ocijenili “Veru” – sve preporuke! – a sada ćemo samo izvući dva momenta iz zadnje epizode serije, koja zaslužuju poseban tretman. U jednoj sceni Vera Pešić, višestruka špijunka (zapravo mlada žena od 24-25 godina) šeće po četničkom štabu, a iz pozadine čujemo rečenicu “Jozo, daj vode.” Hm, zvuči prokleto poznato! Ali – šta će Jozo u četnicima? Bio bi to Jovan u ustašama (bilo je i toga, naravno). Dobro, nije sad to važno: važnije je porijeklo rečenice koja je citat. Formulu “Jozo, daj vode” koju su, zakleli bismo se, izrekli ljudi Ozne dok su hvatali vojvodu Nikolu Kalabića, oznaši su zapravo izrekli u seriji “Brisani prostor” (1985., scenarij Ive Štivičića prema romanu Đorđa Ličine, režija Dušan Anđić) dok love ustaše, odnosno križare po Papuku 1946. godine. Rečenica je dakle ostavila traga: generacija mladih filmaša odaje počast prethodnicima. Drugi važan detalj: lokalni dužnosnik u Leskovcu prima Veru Pešić koja dolazi špijunirati, pa priređuje šlampavu svečanost na kojoj drži improvizirani govor. A u njemu citira savjet starice majke Jevrosime Marku Kraljeviću (oboje su pripiti): “O moj sinko, Kraljeviću Marko, ostavi se, sinko, četovanja, jer zlo dobra donijeti neće, a staroj se dosadilo majci sve perući krvave haljine; već ti uzmi ralo i volove, pak ti ori brda i doline, te sij, sinko, šenicu bjelicu, te ti hrani i mene i sebe.” Nije taj citat tu upao slučajno: on služi kao sjajan orijentir današnjoj srpskoj politici i inteligenciji uopće. Ostaviti se četovanja! Orati brda i doline (a ne ove ili one drumove), sijati ‘šenicu bjelicu! Jevrosima majka mudro je svjetovala Marka, to je protestantska etika, treba je akceptirati. Čudno je da bi se Jevrosima pod dejstvom alkohola prizivala pameti, dok bi pijani Marko šenlučio, ali nemamo razloga ne vjerovati narodnom geniju. U pjesmama o Marku Kraljeviću nalazi se i najveličanstveniji stih južnoslavenske epike. Marko, turski vazal, ubija Musu Kesedžiju, Albanca koji se pobunio protiv Turaka, pa kad Marko shvati što je učinio – vila mu kazuje kako je Musino treće srce spavalo dok se borio s Markom – kazuje: “Jaoh mene do boga miloga/ đe pogubih od sebe boljega!” Takav osjećaj za fair play jedinstven je i zaslužuje svaku pohvalu, kao i “Vera” i autori serije. Gledati, učiti!
Područje bez signala, HRT, 20. ožujka, 21:13
“Područje bez signala” popunjava premijerni termin reprizom, i to vrlo svježe serije. Ponedjeljkom, ili pak ponedjeljkom i utorkom, Hrvatska bi televizija u prime timeu morala emitirati nove, a ne reprizne uratke, čak i ako su izvrsni poput “Područja bez signala”, Matanićeve serije koju smo na ovim stranicama više puta hvalili. Prethodnih mjeseci u istom smo terminu gledali odlične “Metropolitance” i solidnog “Oblaka u službi zakona”. Nekoć – u starom, nenarodnom režimu – svakog smo ponedjeljka gledali premijernu domaću TV dramu, a nedjeljom dramsku seriju. HTV bi morao, u vremenima sve oštrije konkurencije sve brojnijih televizija i sve utjecajnijih streaming platformi, uspostaviti produkciju koja će tijekom cijele sezone (osim ljeta, normalno) plasirati premijerne TV proizvode. Ako siromašnija Srbija uspijeva godišnje proizvesti više desetaka TV serija, onda bismo to morali moći i mi – ako nam je stalo do audiovizualne produkcije. Hrvatski književni klasici i suvremeni pisci nude masu kvalitetnih predložaka. Od Krleže preko Desnice do Vlade Bulića, od Mirka Božića preko Dinka Šimunovića do Dubravke Ugrešić, Mate Matišića, niz je tekstova koji vape za ekranizacijom. Ne treba čekati, treba smisliti plan i prionuti na posao.
Članak je prenet sa portala Novosti.
