Ferhadija

Piše: Hajrudin Hromadžić, Novosti

“Nakon stoljetne blagosti, 7. maja 1993. iskusila je krutost; baš kao podneblje koje krasi.” Ova rečenica dio je posvete na ploči postavljenoj povodom obnove i ponovnog otvaranja čuvene banjalučke i bosanskohercegovačke Ferhad-pašine džamije, svima poznatije kao Ferhadija. Na ploči su navedene tri godine: 1579. kada je izgrađena pod pokroviteljstvom otomanskog vlastodršca Ferhad-paše, 1993. u kojoj je do temelja srušena tokom bosanskohercegovačkog rata i 2016., kada je konačno otvorena nakon dugih godina obnove koju su pratile brojne opstrukcije.

Pažnju nam pritom privlači spomenuta jezična formulacija po kojoj je džamija Ferhadija “iskusila krutost”. Zanimljiv je to i neobičan, no kontekstualno razumljiv eufemizam. Znamo da su eufemizmi primarno u službi ublažavanja diskurzivnih iskaza zbog nekih postojećih društvenih okolnosti. U ovom konkretnom slučaju riječ “krutost” eufemizam je za razaranje, rušenje, nasilje… Zamjena za ono što službeno ne može i ne smije biti zapisano, kako u tadašnjoj, tako i u sadašnjoj Republici Srpskoj. A ono nezapisano naprosto je gola historijska istina koju znamo svi koji to želimo znati.

Pa evo mali podsjetnik u prilog istini. Sedmog maja 1993. Ferhadija je planski i sistematično, zajedno s većinom ostalih banjalučkih džamija, u jednoj noći brutalno dignuta u zrak i sravnjena sa zemljom. Od tih eksplozija popucala su stakla na stotinama prozora u Banjoj Luci. Tone kamenja ostalog od rušenja danima su kamionima prevožene do okolnih gradskih deponija. U toj akciji sudjelovale su stotine ljudi s desecima vozila teške mehanizacije. Bilo je to više od obične krutosti, bila je to klasična fašistička okrutnost. Bila je to banjalučka kristalna noć. Kao što nam je sve to poznato, jednako tako znamo i zašto isto ne može biti jasno izrečeno i zapisano. Neodređena formulacija “iskusila krutost” – sparena s još nejasnijom “blagošću” u funkciji kontrapunkta – očito je svojevrstan kompromis Islamske zajednice BiH s lokalnim gradskim i entitetskim vlastima. Vrlo vjerojatno i uvjet kako bi spomen-ploča uopće mogla biti postavljena u dvorištu Ferhadije. U redu, dozvolit ćemo vam da ponovno podignete džamiju, ali vam ne dopuštamo da jasno zapišete što se s njome dogodilo. Jer da je drugačije, na ploči bi stajalo otprilike sljedeće: u noći 7. maja 1993. Ferhad-pašina džamija u Banjoj Luci brutalno je srušena s pomoću stotina kilograma eksploziva koji je precizno postavljen u njenom podnožju. Bio je to radikalni čin nasilja u funkciji kulturocida, izveden u sklopu realizacije velikosrpskog ideološkog projekta koji je u konačnici rezultirao fašističkim politikama etničkog čišćenja, otvaranja logora, ubijanja, protjerivanja i silovanja, te krajnjeg zločina genocida. No ta puka istina neće biti zapisana sve dok je nakaradna dejtonska BiH na životu.

Tekst je prenet sa portala Novosti.