Filip u raljama života

21. October 2019.
Komična i ozbiljna, temeljena na fikciji uz pomoć velikog ekrana, odlične glume i sjajne scenografije, “Šumadija” po tekstu dramskog pisca i doskorašnjeg marketinškog službenika Filipa Vujoševića, u režiji Maje Pelević, na lak i prijemčiv način i samu publiku dovodi do samospoznaje
Predstava Šumadija Šabačko pozorište
Fotografija preneta iz Novog magazina

Kultura: Premijera “Šumadija”, Šabačko pozorište

Komična i ozbiljna, temeljena na fikciji uz pomoć velikog ekrana, odlične glume i sjajne scenografije, “Šumadija” po tekstu dramskog pisca i doskorašnjeg marketinškog službenika Filipa Vujoševića, u režiji Maje Pelević, na lak i prijemčiv način i samu publiku dovodi do samospoznaje

Pišu:  J. Jovanović, N. Gaće
Premijernom predstavom “Šumadija” Šabačko pozorište otvorilo je u subotu 5. oktobra novu sezonu koja počinje već tradicionalnom Pozorišnom revijom na kojoj gostuju predstave drugih pozorišta. Istovremeno komična i ozbiljna, temeljena na fikciji uz pomoć velikog ekrana i sjajne scenografije Isidore Spasić, “Šumadija” po tekstu dramskog pisca i doskorašnjeg marketinškog službenika Filipa Vujoševića, a u režiji takođe dramske spisateljice Maje Pelević, na, čini se, lak i prijemčiv način samu publiku dovodi do samospoznaje i tera na pitanje “jesam li bio/bila u toj situaciji” i kako izbeći slično stanje.
Vujošević u razgovoru sa svojom koleginicom sa klase Majom Pelević u međusobnom intervjuu (objavljenom u prospektu za predstavu) neočekivano priznaje kako piše da bi mogao u društveno prihvatljivom kontekstu da “manipuliše i laže”. Milje u kojem se predstava odvija, njegova pseudobiografija, koloplet ljubavne čežnje, neispunjenih ambicija i pokušaja da se članstvom “nigde” napokon u najvećoj stranci vine do uspeha, dobar je ambijent za priču o teskobi ljudi danas, mladih, ali i onih manje mladih, koji ne mogu da nađu svoj životni izraz.

SAN I JAVA JEDNOG FILIPA: Na pozornici se prepliću san i java, upečatljivo prikazani u pesnikovoj ljubavi prema mladoj glumici Suzani Lukić, koju izvrsno igra glumica lično, dok se stvarnost na momente grubo, češće komično ispoljava u njegovom preko veze dobijenom poslu u marketinškoj agenciji. Jasnoći i dinamici predstave doprinose video-materijali koji se emituju sa velikog TV-ekrana, kao i maske Darka Ivanovića.
Vujoševićev glavni junak i namerno imenjak u predstavi je, kako i sam pisac kaže za Novi magazin, polutalentovan, prosečan, a misli da zaslužuje više nego što mu pripada: “Verovatno se kao i mnogi drugi naši sugrađani plaši promaje i misli da sve treba da mu padne na tacni, iako živi u zemlji u kojoj nije sve ružičasto kako bi neko mogao da pomisli.”
No, uprkos svemu, Vujošević kaže da ljudi koji se učlanjuju u partiju kad iscrpe sve druge opcije da uspeju zaslužuju da budu srećni: “Ovaj komad je, zapravo, o tome, o ljubavi i sreći.”
Na direktno pitanje moramo li zaista pripadati nekome-nečemu kao što je stranka da bismo se ostvarili, pisac je kategoričan da ne moramo iako je to u Srbiji danas malo teže ostvarivo. “Zato sam napisao ovaj komad, da se obračunam sa svojim demonima, datostima. Ne moramo da pripadamo, zašto moramo da pripadamo? U svima nama živi mali mediokritet, kao što smo Maja i ja zaključili kad smo pripremali predstavu, samo je pitanje da li ćemo mu dati priliku da se razmaše i razvije”, kaže on i objašnjava da je, u pozorištu svakako, ali i u životu potrebno stvari osmotriti iz komične vizure jer se tako vidi da samo/oslobođenje nije tako teško. Za početak, nemojte se učlaniti u političku partiju, ne bavite se advertajzingom ako baš ne morate…
Iako još mladi, Vujošević i Maja Pelević su uigran dvojac – sa upravnicom Minjom Bogavac dvojac stasao u Novoj drami Narodnog pozorišta, a onda se razvio u više alternativnih pozorišnih družina i saradnji sa “ozbiljnim” pozorištima – izvesno dele iste stavove i gaje kritički duh. Otuda su se svojevremeno, čisto da provere kako funkcioniše ta “stranačka” stvarnost Srbije, učlanili u sedam partija istovremeno, što je poslužilo autentičnosti “Šumadije”.

KOMIČNO I STVARNO: Maja Pelević za Novi magazin kaže da je bila iznenađena, ali i zadovoljna kada joj je kolega po peru predložio da režira komad iako nije režiserka po obrazovanju, mada se u poslednje vreme bavi i tim umetničkim izrazom. I, naravno, da je bilo “divno raditi zajedno na tekstu i predstavi”.
Na pitanje da li je teže dočarati komičnu situaciju ili ozbiljnu, bez dileme odgovara – komičnu: “Teško je izbalansirati predstavu da da bude smešno i pitko publici, a da publika ne bude zbunjena. Pokušali smo da izbegnemo banalnosti u političkom izražavanju, hteli smo balans između lirike, melodramskog i društveno angažovanog, da publika može emotivno da se angažuje i nasmeje, ali i da primi tu političku poruku.”
Otuda, uvideće gledaoci, nema grube kritike pesnika F. kad pokušava da se učlani u vladajuću stranku, ali ima ironične i ne baš laskave kritike te iste stranke koju maestralno dočarava najbolja mlada glumica Srbije Kristina Pajkić kao aktivistkinja SNS-a, kroz “predavanje” o prebukiranosti stranke i savet pesniku da postane simpatizer. Jasno, bedž s likom vođe je dokaz, ali valja naglasiti da je segment o pokušaju ulaska u partiju zapravo samo to, segment koji potcrtava stvarnost društva i samog junaka, koji pre toga nije uspeo da postane član ni sopstvenog esnafa, ni SANU (još jedna opscena diktirana medijskim porukama da se sve “može” i da za sve postoji nekakva “ulaznica”. Napokon, F. nije ni dobar kopirajter iako radi u marketingu, pa svoje snove i zablude dovršava samoporukom kroz prepisku s festivalom dečje poezije u Kišinjevu (Moldavija) jer to vidi kao poslednju mogućnost uspeha.
“Šumadija” je bila poseban izazov za Maju Pelević, koju generalno zanima kako mediji i marketing kao deo medijske industrije oblikuju čoveka “a da toga nismo svesni: “Filip iz prve ruke to može da prenese. Interesuje me, sa druge strane, kako marketing utiče na politiku, odnosno kako je ušao u sve pore društva, tako da su i naš lični život, i društvena stvarnost, i politika prožeti medijskim i marketinškim uticajem. I to povezuje sve tri linije u ovoj predstavi.”

ŠABAC: Kao i upravnica Šabačkog pozorišta Minja Bogavac, i rediteljka Maja Pelević misli da je danas jedino u Šapcu moguće stvoriti i odigrati ovakvu predstavu, pre svega zbog stvaralačke slobode koju taj grad bogate kulturne tradiciji pruža. I ne samo ova peta premijera u ovoj godini, već i niz drugih. Ali, na pitanje koliko tome doprinosi činjenica da Šabac izdvaja sedam odsto iz budžeta za kulturu i informisanje, Minja Bogavac kaže da je to, svakako: “Samo nemojte misliti da je u smislu produkcije nama mnogo lakše nego drugim pozorištima. Novac jeste važan, ali presudna je odluka da se kultura ne doživljava kao marginalizovana stvar već kao vrednost koja je u središtu gradskog razvoja. Vrlo je važno što gradske vlasti ne doživljavaju kulturu kao trošak već pre kao investiciju u građane.”
Šabac je, dodaje ona, poseban grad, na odličnoj je lokaciji, u blizini većih centara i susednih država, ima šta da ponudi u kulturi, samo je bitno da više “ljude obaveštavamo šta se dešava”.
A dešava se svašta, pa i “Šumadija”, koja se može shvatiti i kao svojevrsni omaž svima koji imaju problema sa stvarnošću, što smo danas u neku ruku svi jer se čini da su pozorišna stilizacija i stvarnost zamenili strane, kako kaže Bogavac: “Filip Vujošević to prikazuje kroz prizmu pseudoautobiografije, što je interesantno u smislu poigravanja istine i fikcije, ali mislim da je u funkciji metafore koja opisuje opšte stanje u društvu, gde smo svi besni, mislimo da zaslužujemo više nego što nam pripada i od tog silnog besa ne stižemo da uradimo ono što bismo mogli.”
Ekipa koja je sačinila “Šumadiju” ne pravi tu grešku.

O predstavi
Šumadija, Šabačko pozorište, tekst Filip Vujošević, režija Maja Pelević, scenografija i kostimi Isidora Spasić, glumci Vladimir Milojević (Filip), Suzana Lukić (S. L.), Sonja Milojević (Ivana, sestra i “koleginica F-a), Aleksandra Ristić (direktorka agencije Marina) i Kristina Pajkić (aktivistkinja Mina).

O Pozorištu
Šabačko pozorište datira iz 1840, pa i danas radi s početnom krilaticom “Mladi od 1840”, ali i pod motom “Grad su ljudi! Grad je pozorište!”.
Prvu predstavu postavio je gimnazijski profesor Damnjan Marinković, a glumci su bili njegovi učenici.
Savremeno Šabačko pozorište kojim već nekoliko godina upravlja Milena Minja Bogavac godišnje ima pet do osam premijera i odigra 200 predstava, što večernjih, što za decu i mlade.
Smešteno je u centru Šapca, u zgradi Zanatskog doma, sagrađenoj 1933, ima Veliku scenu “Ljubiša Jovanović” i Malu scenu “Dr Branivoj Đorđević”, nazvane po šabačkim velikanima pozorišne umetnosti. U okviru pozorišta radi i Galerija “Vladislav Lalicki”, nazvana po čuvenom šabačkom slikaru i autoru logoa ove ustanove, a pored dve scene i jednog galerijskog prostora, Šabačko pozorište raspolaže prostranim foajeom pogodnim za tribinske programe i Pozorišnim klubom.
Od 1906. Šabačko pozorište ima profesionalni ansambl i radionice za izradu dekora i kostima, a aktuelni sastav i repertoar mogu se naći na stranici www.sabackopozoriste.rs

Tekst prenet iz Novog magazina

Click