Uvredljiva presuda za rumunske disidente

29. January 2020.
Sin ubijenog antikomunističkog disidenta kaže da nedavna presuda sudije iz Bukurešta vrijeđa njegovog oca i sjećanje na Rumune ubijene u posljednjim godinama vladavine diktatora Nikolaja Čaušeskua.
george ursu
Rumunski disident Gorge Ursu (lijevo) i njegov sin Andrej, fotografija preuzeta sa portala Radio Slobodna Evropa (RFE)

Rumunska sutkinja naljutila je sina žrtve režima Nikolaja Čaušeskua presudivši da tajna tajne policije komunističkog diktatora nije “sistemski istrebljivala” zatvorene političke disidente nakon sredine 1980-ih, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Sutkinja Apelacionog suda u Bukureštu Mihaela Nita napisala je u svom obrazloženju 22. januara kako smrt antikomunističkog disidenta Gorgea Ursua (Gheorghe Ursu) 1985. godine u pritvoru nije mogla biti djelo agenata Sekuratitee, jer Ursu zapravo nije bio disident.

“Tadašnja politika rumunske države nije bila suzbijanje oblika opozicije političkog režima i vladara države nasiljem i fizičkim uklanjanjem”, obrazložila je Nita dok je oslobađala dvojicu bivših pripadnika tajne policije, Marina Parvuleskua i Vasila Hodisa, u vezi sa smrću Ursua u novemebru 1985. godine u zatvorskoj ćeliji u Bukureštu.

Ursuov sin, Andrej Ursu, rekao je za RSE da je presuda bila uvreda i za njegovog oca i sjećanje na više od 1.000 Rumuna koje su ubile rumunske snage sigurnosti prije revolucije iz decembra 1989., što je kulminiralo kratkim suđenjem i pogubljenjem otuđenog Čaušeskua i njegove supruge Elene.

Čaušesku je vodio nemilosrdnu policijsku državu koju su u više od dvije decenije karakterisala mučenja, samovoljna pritvaranja i tajna suđenja protiv stvarnih i umišljenih neprijatelja.

Ursu insistira da mu je otac umro u pritvoru nakon što su ga agenti Sekuritatee više puta pretukli i mučili.

Nita je napisala da nekadašnji odjel rumunske Državne sigurnosti, poznat kao Sekuritatea, 1985. više nije radio s “jasnom namjerom sistemskog istrebljenja bilo kojeg protivnika državnih vlasti”.

Također je rekla da je protivljenje Ursua Čaušeskuovom režimu bilo “beznačajno” i da je on “osoba koja je bila privilegovana duže vrijeme” u totalitarizmu.

Stoga, zaključila je Nita, tajna policiju ne bi istraživala Ursua i agenti Sekuritatee ne bi tražili osvetu zbog njegovih stavova o Čaušeskuu.

“Zastrašivanje bivših agenata”

Andrej Ursu rekao je rumunskom servisu RSE 23. januara da oslobađajuća presuda bivšim agentima Sekuritatee pokazuje da rumunska tajna policija “još uvijek ima moć unutar državnih institucija i u masovnim medijima”.

“Zastrašili su je ovi bivši agenti Sekuritatee”, rekao je Ursu iz Sjedinjenih Država, gdje sada boravi. “Ona je popuštala pritisku bivše Sekuritatee.”

“To je jedino objašnjenje koje imam”, rekao je. “To je moglo biti zato što se plašila ili zbog drugih oblika uticaja. Ali ne sumnjam da je iskrivila ovaj slučaj.”

Gorge Ursu bio je građevinski inženjer specijalizovan za seizmičke rizike, i pjesnik koji je bio aktivan u rumunskim disidentskim krugovima.

Dosijei Sekuritatee objavljeni nakon 1989. pokazuju da je tajna policija počela ciljati na Ursua nakon što je kritikovao odgovor Čaušeskua na zemljotres 1977. u kojem je na jugu Rumunije poginulo više od 1500 ljudi i oštećeno mnoštvo zgrada u Bukureštu.

Ursu je bio u timu stručnjaka zadužen za procjenu i popravak zgrada koje su oštećene u zemljotresu.

Bio je ogorčen kada su radovi na obnovi obustavljeni 1984. godine jer je Čaušesku usmjerio resurse na izgradnju takozvanog Doma Republike – sramotno megalomanski arhitektonski projekt u Bukureštu u kojem je sada smješten rumunski parlament.

Pisma Radiju Slobodna Evropa

Ursu je izrazio ljutnju u najmanje dva pisma koja je poslao RSE-u u Minhen, njeno sjedište za vrijeme hladnog rata.

Čaušesku je navodno bio bijesan kada je rumunska javnost saznala za ta pisma koja su pročitana u programu rumunskog servisa RSE.

Kada ga je tajna policija zatvorila, kolege iz ureda izvadili su Ursuov registar nalik dnevniku u kojem je svakodnevno pisao pritužbe protiv totalitarnog režima.

Tajna policija pretražila je Ursuov stan nakon što su njegove kolege predale bilježnicu Sekuritatei.

Prema njegovom krivičnom dosijeu, Ursu je uhapšen pod optužbom za nelegalno posjedovanje stranih deviza nakon što su agenti u njegovoj kući pronašli 15 američkih dolara i 10 njemačkih maraka.

Andrej Ursu rekao je da su Parvulesku i Hodis torturom nastojali natjerati njegovog oca da prizna da je za slanje pisama upućenom na RSE bio plaćen.

“Htjeli su dokazati da je pisma pisao zbog novca, a ne iz bilo kojeg ličnog uvjerenja – ili jednostavno jer je bio lud”, rekao je. “Bio je to pokušaj prikrivanja autentičnog čina neslaganja protiv Nikolaja Čaušeskua – diskreditiranje optužbi protiv Čaušeskua i diskreditacija Radio Slobodne Evrope.”

“Da je igrao po njihovim pravilima i rekao da je dobio novac za pisanje tih pisama, vjerojatno ga ne bi ubili”, rekao je Andrej o očevoj smrti.

Zbog Ursuove smrti, tužioci na vojnom sudu optužili su Parvuleskua i Hodisa za “zločine protiv čovječnosti”. Prema optužnici njih dvojica su vodili ispitivanje Ursua i nadzirali njegovo mučenje “sistemskim prebijanjem”.

Tužioci su naveli i dvojicu ministara unutrašnjih poslova iz doba komunizma, Đorđa Homostana i Tudora Postelnikua, kada je suđenje protiv Parvulescua i Hodisa započelo u avgustu 2016. godine.

Ali i Homostan i Postelniku umrli su u roku od godinu dana, prije nego što je vojni sud donio presudu.

Prethodna suđenja zbog Ursuove smrti implicirali su na Marijana Klitu s kojim je Ursu dijelio zatvorsku ćeliju i dva lokalna policajca koji su radili u zatvoru.

Sud je 2000. osudio Klitu i osudio ga na 20 godina zatvora nakon što je priznao da je po naredbi zatvorskih službenika pretukao Ursua na smrt.

Njegova kazna kasnije je smanjena, a 2008. je oslobođen. Sada služi novu zatvorsku kaznu u Rumuniji zbog ubistva danske stjuardese.

Policijski pukovnik Tudor Stanika i njegov podređeni Mihaj Kranga osuđeni su 2003. godine, pod optužbom da su naredili Klitu da ubije Ursua.

Svaki je osuđen na po 20 godina zatvora. Ali Stanika je pušten iz medicinskih razloga nakon što je odslužio samo 11 mjeseci, a Kranga je pušten nakon pet godina.

Ursuov sin insistira na tome da je Klitovo priznanje predstava s ciljem da se oni koji su naredili smrt njegovog oca ne izvedu pred lice pravde.

Tekst je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.

Click