Čemu služe nadimci u medijima

5. March 2020.
Ulična prodavačica S.D. optužena za napad na komunalnu milicijaku 12. januara na Vidikovačkoj pijaci, juče je dala iskaz u Drugom osnovnom sudu u Beogradu, gde je održano prvo ročište.
jovana gligorijevic
Foto: Medija centar Beograd

Piše: Jovana Gligorijević, Vreme

Sigurno se sećate tog incidenta: komunalna milicajka pokušala je da joj otme kofer u kom je garderoba koju je S.D. prodavala. Udarila je milicajku i pokušala da pobegne. Ne zaboravimo da je tu bila i komunalna inpektorka koja se oglasila na Tviteru, da bi se ispostavilo da ona lično preko društvenih mreža prodaje štrikane kape i druge rukotvorine.

Dakle, počelo je suđenje prodavačici sa Vidikovačke pijace. To bi trebalo da bude vest, je l’ tako? E pa niie. Sudeći po našim medijima, suđenje je počelo “tajsonki sa Vidikovca”. U gotovo svim onlajn medijima ovu ženu zovu “tajsonka”. Po Majku Tajsonu, je li.

Mediji su ženi dali nadimak po uspešnom bokseru koji je: robijao 6 godina zbog silovanja; mlatio svaku od svoje tri žene; odgrizao uvo Evanderu Holifildu tokom meča. Po nekontrolisano besnom divljaku.

Kad su naši mediji u pitanju, čovek više zaista nema šta da kaže što već nije rekao. Jedino da zaređa od redakcije do redakcije, dobar dan, dobar dan, izvinite, ja bih samo da pitam šta vam je.

Mogu da shvatim da su patike džordanke, da je lopta medicinka, ali da žena bude tajsonka, ne razumem nikako.

To glupavo davanje nadimaka u našim medijima možda je nekom i smešno, ne znam. Problem je što se humor koristi tamo gde mu mesto nije. Jer, svi smo čuli za “malčanskog berberina”, kako su mediji krstili serijskog silovatelja koji šiša svoje žrtve i koji je krajem prošle godine deset dana držao zatočenu devojčicu M.K. Nikad neću prestati da se čudim mozgu koji je smislio nadimak “malčanski bereberin”. Ako se prevarim pa dubinski analiziram taj nadimak, on nema nikakvog smisla jer se žene ne šišaju kod berberina. Ali dubinska analiza nema svrhe.

I jedan i drugi nadimak smislili su mediji. Oni kojima su nadenuti nemaju mnogo veze sa svojim “umetničkim imenima”. Ti nadimci nastaju da bi se publika zabavila i kliknula na vest. A za to što se ovakvim postupcima umanjuje strahota zločina, podsmeva se počiniocima ili se ismeva nasilje – nema veze. A nema ni nade za domaće medije.

Tekst je prenet sa portala Vreme.

Click