Arkan po drugi put među Srbima

Piše: Filip Švarm

Za početak, režimski mediji su već počeli telaliti da je zahvaljujući ovoj dvojici propao bojkot izbora . To ne bi bilo ni po jada da je većina građana u prilici da sazna zbog čega je, uopće i proglašen. Spojeni na ružičaste televizije i tabloide, tek sada im ništa neće biti jasno. A koliko će to napraviti problem kampanji za bojkot, tek ne treba trošiti riječi.

Još gore je što eventualni postupak Paunovića i Zelenovića učvršćuje dobar dio biračkog tijela u uvjerenju da su “svi isti”. Da li bi ova dvojica izišla na izbore da nisu na vlasti u svojim gradovima? Teško. Ali kako jesu, djeluje da im je ta mrvica vlasti važnija od prinicipa i dogovora koje su koliko jučer punim ustima zastupali. Zbog čega bi građani Paraćina i Šapca bili vredniji od Somboraca, Nišlija, Valjevaca? Samo zbog toga da Paunović i Zelenović opstanu u svojim foteljama? I ako se sve na to svede – a mnogi svode – zar nije onda bolje glasati za Aleksandra Vučića kao najjačeg. On svojim biračima sigurno može “završiti” kud i kamo više od ove dvojice.

Teško je reći što Paunovića i Zelenovića čeka na izborima. Postoje dvije opcije. Prva je da kampanja i samo glasanje prođe po modelu Lučani 2018. Naime, kako u drugim gradovima naprednjaci nemaju prave konkurencije, bez problema mogu u Šapcu i Paraćina koncentrirati svu “tešku artiljeriju” uključujući i Acu Lukasa. U tom slučaju, poraz Paunovića i Zelenovića biće najbolja demonstracija da narod neće “lopove i secikese”. Također i krunski dokaz da je bojkot proglašen samo zato što opozicija “zna da nema što tražiti na izborima”.

Druga opcija kaže da bi Vučić mogao u Šapcu i Paraćinu otaljati kampanju bez ikakvih pritisaka i to vrlo benevolentno prema aktualnim gradskim čelnicima. Što mu znače ova dva grada kada je na vlasti u gotovo svim ostalim? Iz njegove perspektive, pobjede Paunovića i Zelenovića bi mu i te kako koristile za dodate podijele i zavade u opoziciji koja se tada mjesecima ni sa čim drugim ne bi bavila osim sama sobom i uzajamnim optužbama da li je ili nije trebalo bojkotirati izbore i tko je za sve kriv. Malo li je?

Sve ovo nas dovodi i do Demokratske stranke. Kada govori o “prethodnoj vlasti” Vučić isključivo misli na ovu partiju. Da u tome i te kako ima uspjeha, svjedoči i krajnje nizak rejting DS-a – dovoljno je podsjetiti da na Beogradskim izborima nije prešla cenzus. Međutim, upravo oni ljudi zbog kojih se to desilo i za čije su biografije vezani promašaji iz vakta “žutih”, sada bi na izbore. Njihov motiv je isključivo lična korist, a režim ih gura i tetoši. Ima i rašta: Vučić dobro zna da mu Gordana Čomić, Balša Božović, Nataša Vučković i ostali iz ove ekipe, vrijede u borbi protiv bojkota vrijede bar koliko i pola njegovih botova, spin doktora, utjerivača sigurnih glasova, momaka u crnim džipovima, Pinka, Hepija, tabloida – dodati dalje po volji. Kako sada izgleda, imena Paunovića i Zelenovića lako se mogu naći u ovom nabrajanju iako ih sa navedenom družinom iz DS do sada ništa nije spajalo. Naprotiv.

Što god bude na izborima, građane Šapca i Paraćina ne očekuju promijene na bolje čak i ako Paunović i Zelenović pobjede. Zašto? Zato što su upravo obojica hrabro i uporno godinama svjedočila koliko je pod ovim režimom nemoćna lokalna samouprava.

Tekst je prenet sa portala nedeljnika Vreme.