Na mom radaru Daniel Kovač
![1629731145-bg-kovac-230821-zmm-01_021_0114FILE20210823-111518820.MXF_.00_08_08_23.Still002-550x360](https://javniservis.net/wp-content/uploads/2024/06/1629731145-bg-kovac-230821-zmm-01_021_0114FILE20210823-111518820.MXF_.00_08_08_23.Still002-550x360-1.jpg)
Izvor: Novi magazin
Daniel Kovač je rođen u Pančevu. Živi i radi u Mirijevu. Piše pesme za pevanje. Član je rok grupe Jarboli u kojoj svira gitaru i peva. Osnovao je Jesenji Orkestar, neku vrstu instituta za istraživanje pesama – od tradicionalnih do neverovatnih. Napisao je romane Logika reke, pruge i otpada, Carstvo, Uzvodni bluz, Klara i leksikon minimalnog života i Objašnjenja nisu potrebna, dramski komad Kraljevstvo Rit i zbirku radijskih priloga Radio-dani. Ima karijeru crtača u softverskom alatu Paint. Ponekad pravi izložbe likovnih radova.
IPAK, POLJSKA
Prof. Rakočević je vozio u nepoznato, prema Poljskoj. Neosetno, skliznuli smo u omašku. Čudio sam se predelima i delio utiske sa profesorom sedeći na suvozačkom mestu. Put je gubio svojstva. Degradacija. Umnožavali su se usponi, krivine, hazardi… U početku lepo označena saobraćajnica je postajala sve poroznija i uža. Predeli su bujali kravama i vegetacijom. Put orošen zakrpama, prvo je izgubio bele trake sa spoljne strane, a zatim, sužen, ostao je i bez isprekidanih linija na sredini. Retka vozila su se s mukom mimoilazila. Teški hlad šume. Sumnja je narastala. Da li je ovo planinski ćorsokak? Put se polako izgubio.
Iznenadno, u šumarku, na krivini, do pola pokrivena krošnjama bujnog drveta, mala tabla na kojoj jedva uspevamo da pročitamo: Polska. Odmah zatim, zelena tabla sa imenom naselja: Kocioł. Olakšanje. Nikakva granica, nigde čoveka, nikakvo objašnjenje. Samo sloboda. Pitamo se: „Da li je iko, želeći da iz Praga stigne do Katovica, išao ovim putem?“
DEFINICIJA
Dopisujem se sa prevoditeljkom Milicom Markić oko kulturnih i Poljskih tema. Uostalom, za takve stvari, malo je upućenijih osoba od nje. Volimo srednju Evropu.
Nalazim se u Češkoj. Sa terase zamka Mělnik gledam pitomi i plodni pejzaž kojim dominira brdo Říp na koje se, po legendi, popeo vođa češkog plemena, stari Čeh, i, videvši bujnu lepotu prizora, objavio: „Ovde je dobro, tu ćemo da se nastanimo“. Stvarno, pre nego na bilo kom drugom podneblju, u tim predelima se osećam bezbedno i nalazim mir.
Milica zapaža: Centralna Evropa je prvo kultura, pa tek onda ekonomija. Zatim dodaje, u jednom filmu koji je nedavno gledala, Stelan Skarsgard izgovara: „naše priče su antiherojske, kad vidimo vođu – mi mu se smejemo; naše priče su pune budala, kockara, golih careva, Pinokija i Don Kihota. Na takvim je temeljima sagrađena naša kuća.“
Reči glumca Skarsgarda su jedna od najboljih definicija evropske kulture koju sam čuo. U njima ima toliko drage anarhije, neposlušnosti, ali i empatije i života.
LONDON JE POSTAO BESMISLEN
Pinta piva je prešla cenu od sedam funti.
Tekst je prenet sa portala Novi magazin.