Pobuna hladnih soba

16. November 2019.
Vožnja gradskim prevozom ili sedenje u čekaonicama domova zdravlja, predstavlja način da se stari ljudi u Srbiji ugreju tokom zime. Preciznije, svaki peti penzioner se na ovakav način greje u našoj državi.
Congradinnn-3-678x381
Ilustracija preneta sa portala Danas

Piše: Snežana Čongradin

Uveče se vrati kući, uključi grejalicu da prespava, da bi potom opet ujutru krenuo u zagrevanje. Autobus, tramvaj, trola… Čekaonica jedna, druga, treća. To je više od golog preživljavanja. To je smrt. Jer, razume se, svaki peti penzioner nema novca da plati ogrev ili struju. Da se zagreje, samo da mu ne bude hladno.

Od informacija iz istraživanja koje je uradilo udruženje Pobuna, bukvalno se pada u nesvest. Zanemi, pretrne. Razume se da je najugroženijima i najslabijima među nama istovremeno i najteže. Umesto da bude obrnuto. Sažaljenje, pomoć, saosećanje i ostale najvrednije osobine ljudskog roda javljaju se u ovdašnjem društvu i vremenu vrlo retko i u kratkim intervalima. Izvesno je da ni to nije slučajno.

Naime, kada se izađe iz okvira najugroženijih i najslabijih, dolazi se do činjenica da je, recimo, dnevna soba najčešće jedina topla soba u oko 39 odsto domova u Srbiji.

Odnosno, trećina domova u Srbiji greje samo jednu sobu. Dve ili više soba greje 28 odsto domaćinstava u Srbiji, sve sobe greje tek 25 odsto domaćinstava, dok je osam odsto domaćinstava bez stalnog grejanja usled siromaštva. Dakle, u proseku, svaka deseta kuća, stan, domaćinstvo, nema stalno grejanje.

Idemo dalje. Kupatilo je uvek toplo tek u 29 odsto domaćinstava gde se odgajaju deca. U oko 32 odsto domaćinstava koja odgajaju bebu, greje se samo jedna soba, najčešće dnevna, dok se kupatilo, spavaće sobe i dečije sobe ne greju usled nedostatka novca za kupovinu ogreva.

Potom, mnogi koji nemaju novca za grejanje, hladne dane provode vozeći se gradskim prevozom ili obilaskom domova zdravlja i tržnih centara.

Čak 32 odsto ispitanih stanovnika Srbije priznaje da nema odgovarajuću odeću i obuću za zimu, ali treba uzeti u obzir da je procenat i veći jer je mnoge sramota da to priznaju. Mnogo ljudi nema odgovarajuće zimske jakne, cipele, čizme i patike, a većina izbegava da zgazi u baru jer im obuća propušta. Po nekoliko godina nose istu jaknu u kojoj više nema toplog izolacionog dela koji je najčešće ispao od nošenja ili pranja, pa stoga nose jaknu preko jakna ili dva džempera istovremeno.

Broj ispitanih učitelja i učiteljica iz pet gradova Srbije, kojih je 350, iznelo je procenu i zapažanje da oko 25 odsto mališana do četvrtog razreda nema odgovarajuću zimsku odeću i obuću.

Članstvo u biblioteci za siromašne studente predstavlja malo topliju zimu. Prema sopstvenom priznanju, svaki peti srednjoškolac i svaki treći student spava u hladnoj sobi.

Hladnoću ne trpe samo srednjoškolci i studenti. U istoj situaciji su i starija lica i penzioneri.

Vratimo se na početak teksta: priznanje da nemaju novca za grejanje, pa zimske dane provode vozeći se po javnom prevozu ili čekajući u ambulantama i tek predveče založe vatru ili upale grejalicu, dalo je 22 odsto gradskih penzionera.

Nad ovakvim podacima svaki komentar je izlišan. Jasno je da odgovornost za to što se svaki peti penzioner vozi gradskim prevozom da bi se ugrejao pada na aktuelnu vlast.

Ali, ne samo zbog trenutnog dejstva u ovom posleratnom i posttranzicijskom dobu. Već i u ratnom i tranzijskom. Aktuelna vladajuća elita zaradila je prvi milion upravo u ratu. Posle se zgrtalo dalje. Na hladnim sobama beba, školaraca, studenata i penzionera. Dok su ovi drugi, opozicioni – drpali usput.

Kad stignu. Opet na isto tako dubokoj nesreći sugrađana. Ili su samo ćutali dok su kao navodni političari bili svemu tome svedoci. Možda su se neki i javili ali nisu bili dovoljno glasni. Zato su svi isti. Naspram nas. Koji palimo grejanje u ponoć i gasimo u osam ujutru. Zbog jeftine struje. A zbog toga smo, pogledajte podatke Pobune – itekako privilegovani.

Članak je prenet sa ove stranice.

Click