Svaki put kada Boris Dežulović kaže nešto onako “in medias res” ili po njegovom “u sridu”, a drugačije ne može jer “svoj prostor slobode ne prodaje”, na njega saspu drvlje i kamenje. A radi se, po pravilu gotovo uvek, kako bi to rekao Laslo Vegel o našim “nesahranjenim prošlostima”. I o gradovima herojima i o osuđenim ratnim zločincima koji su postali nečiji “heroji”.